NEKI će reći da je 2022. bila prosječna godina za videoigre. Drugi će reći da smo ove godine doživjeli brojne tektonske pomake i prvi put okusili snagu nove generacije konzola.
Bila je ovo godina velikih poteza. Microsoft je najavio kupnju Activision Blizzarda za 69 milijardi dolara, Sony je kupio Bungie za 3.6 milijardi, Netflix se počeo širiti na svijet videoigara, filmska industrija također, dobili smo Sonyjev pandan Game Passu.
Sony je imao velik broj uspješnih ekskluziva i nastavio svoju ekspanziju na računala, Microsoft ne baš - jedino je uvjeravao svoj tabor da najbolji dani tek dolaze - Game Pass se počeo širiti na casual igrače koji bi ubuduće mogli koristiti samo TV...
Posljedice pandemije polagano su nestale, Nintendo Switch počeo je pokazivati ozbiljne znakove starenja, handheld tržište počelo se ozbiljno širiti, Steam Deck je "umjereno otkriće godine" koje još uvijek nema jake brojke, ali ima ogroman potencijal da postane ozbiljan igrač.
A ako vas zanima koje su najbolje igre godine, pročitajte u nastavku... I u komentarima recite zašto smo u krivu.
Elden Ring
Ne uvrstiti najnovije remek-djelo FromSoftwarea na listu bilo bi suludo jer ovdje se ne radi samo o činjenici da doslovno 10 od 10 lista najboljih igara godine uključuje Elden Ring već i o tome da igrači masovno luduju za novim hitom. Iako se radi o tipu igre koji dijelu igrača neće biti privlačan, ovo je možda i najprohodniji naslov iz bogatog kataloga Hidetake Miyazakija.
Na površini je riječ o klasičnom akcijskom RPG-u u kojem igrači slobodno tumaraju otvorenim svijetom i postepeno otkrivaju njegove brojne tajne, ali nakon samo 15 minuta provedenih s Elden Ringom bit će vam jasno da je ovo puno kompleksnija, zanimljivija i u konačnici originalnija priča. Manje "souls-like", više sve ostalo, ali neovisno o tome pripadate li skupini onih koji žive za FromSofrwareove naslove ili ste jedan od onih koji ih ne mogu smisliti, Elden Ring se ne propušta.
Vampire Survivors
Sasvim je opravdano zapitati se nije li ovaj mem otišao predaleko jer vidjeti Vampire Survivors na listi najboljih djeluje kao brutalno trolanje kompletne industrije videoigara.
Teško je ovo uopće opisati, ali tvorac igre Luca Galante (da, igru je tehnički napravila samo jedna osoba i, da, u to nije teško povjerovati), stvorio je naslov koji je, barem na Steamu, popularniji od brojnih AAA hitova i on mu je iz korijena promijenio život. Dao je otkaz na novom poslu i posvetio se igri koja je nadmašila sva njegova i, na kraju krajeva, svačija očekivanja.
No igra koja djeluje kao da stane na samo jednu disketu i pritom izgleda kao da je nastala u vremenima kada su igre dolazile na disketama jedna je od najzaraznijih igara godine i, ako je još niste otkrili, budite bez brige - hoćete.
God of War: Ragnarok
Bez previše filozofije, ovako se rade nastavci, ovako se respektira fanove i, ono najbitnije, ovako se rade AAA naslovi. Sony je zabilježio još jednu veliku pobjedu, a Ragnarok je doslovno sve ono što očekujete od najiščekivanije igre godine. Ne samo da je na razini prethodnika iz 2018. koji je jedna od najboljih igara svih vremena već je u mnogočemu i bolji.
Osim toga, uspijeva donijeti mnoga osvježenja, ne samo u kontekstu franšize već i industrije generalno.
Osim svih onih pohvala na račun grafike, priče, glazbe, likova, glume i igrivosti, treba istaknuti jedan naoko trivijalan detalj koji se ne spominje dovoljno, a to je nastavljanje igre nakon što završite glavnu priču. Svaki drugi studio bi se zadržao na klasičnom čišćenju mape ili bi mnogo toga potrpao u seriju plaćenih DLC-ova, ali ekipa iz Santa Monice izabrala je drugi put i dala nam priliku da uživamo u paralelnoj igri koja savršeno funkcionira kao zasebna priča dok u isto vrijeme oslobađa glavni dio igre od "ubisoftovskog" pretrpavanja sadržajem.
Cult of the Lamb
Kada bismo morali opisati Cult of the Lamb, najbolji opis bio bi "sotonističko kopile nastalo tijekom nesvetog sjedinjena Hadesa i Animal Crossinga". I radi se o vrlo sretnom spoju, maloj simpatičnoj indie igri koja će vas osvojiti na prvu i koju ćete vjerojatno zadržati dulje vrijeme jer uvijek joj se možete nakratko vratiti i uživati u vođenju i jačanju vlastitog kulta.
Ujedno, radi se i o igri koja bi uspjela u bilo kojoj eri.
Postoji nešto svevremenski i neodoljivo u načinu na koji je Massive Monster spojio sve one očite uzore koje je vješto ubacio lonac, pomiješao i stvorio nešto novo i posebno.
Mario + Rabbids Sparks of Hope
Nintendo je ove godine imao jako dobrog Kirbyja, zarazni Splatoon 3, odlični Pokemon Legends: Arceus i Xenoblade Chronicles i nećete biti u krivu ako zaključite da je bilo koja od ovih igara bolja od Mario + Rabbidsa.
Međutim, Sparks of Hope završio je na ovoj listi jer radi se o žanrovskom hibridu koji zaslužuje pažnju većeg broja igrača. Ne nužno više od gore navedenih naslova koji, da ne bude zabune, već imaju itekako vjernu i brojnu publiku, ali Mario + Rabbids trebao bi redovito biti na listi najoriginalnijih Nintendovih ekskluziva, a to, nažalost - redovito nije.
Ova godina to bi trebala promijeniti jer nastavak je uzeo sve ono najbolje od prethodnika i podigao to na višu razinu.
A Plague Tale: Requiem
Kao prvo, Requiem je predivna igra. Ne samo vizualno već i na mnoge druge načine o kojima bi se mogao napisati podulji tekst. Definitivno neće postati hit godine i teško da će ikada stvoriti vojsku vjernih fanova kao neke druge, narativno bogate akcijske avanture. Ipak, Asobo je stvorio naslov koji nimalo ne zaostaje ni za jednim od razvikanih uzora.
Naglasit ću da ovo nije neki hipsterski pokušaj da se na bilo koji način umanji vrijednost igara s kojima Requiem redovito uspoređuju niti sugeriram da je ovo neusporedivo bolja igra koja bi trebala biti na vrhu liste najprodavanijih. Daleko od toga.
A Plague Tale je odlična, ali ne posebno originalna ni hitoidna igra i puno toga posuđuje od svojih uzora. Međutim, sve što radi radi kako treba. Sve savršeno funkcionira i, premda nikada neće biti igra godine, bit će ona igra koju će svatko od nas preporučiti prijateljima.
Horizon Forbidden West
I prvi dio Horizona bio je igra koju su mnogi od nas uzimali zdravo za gotovo jer svi koji su je igrali smatraju je odličnom, ali ako pitate da nabroje najbolje igre godine, postoji velika šansa da Horizon neće biti na tom popisu.
Isto se događa s Forbidden Westom koji se pojavio početkom ove godine i oduševio, da bi do kraja 2022. svi odjednom dvojili o tome zaslužuje li mjesto u prvih deset. Forbidden West fenomenalna je igra od početka do kraja i možda nije nužno "vaša šalica čaja", ali je predivna i savršeno ispeglana igra koju pokazujete prijateljima kad želite pokazati što vaš PS5 može.
Je li komercijalno uspješna, teško je reći. Prethodnik je prodan u 20 milijuna primjeraka, a Forbidden West je zabilježio drugo najbolje otvaranje što se PS5 naslova tiče. Ovo je vrhunska igra i iskreno se nadamo da prodaja neće utjecati na Sony kada bude odlučivao o tome hoće li franšizu nastaviti ili ne.
Stray
Naslov BlueTwelve Studio ekipe na površini ne radi puno toga. Na prvi pogled djeluje kao malo ambicioznija indie igra koja bi vas mogla grafički iznenaditi, ali to je više-manje to. No vrlo brzo postaje vam jasno da vođenje šutljivog dlakavog junaka od točke A do točke B i nazad ispod površine krije puno toga. Iako naoko nemaju previše dodirnih točaka, Stray se smjestio u susjedstvu briljantnih minijatura kao što su Limbo/Inside ili Shadow of Colossus/The Last Guardian. Igre koje započnu nenapadno i onda vas jednostavno uvuku i ne puštaju.
Cyberpunk simulacija mačkarenja ima neodoljivu atmosferu, fenomenalan soundtrack, više nego solidnu priču i, naravno, glavnog junaka koji će razoružati svakog ljubitelja životinja. Osim toga, lijepo je vidjeti ovu količinu indie naslova na listi najboljih jer lijepo je podsjetiti se da iz godine u godinu sve više top naslova dolazi upravo od malih razvojnih timova, a ne samo iz golemih studija sa suludo velikim budžetima.
Atari 50: The Anniversary Celebration
Na ovom mjestu mogao je biti bilo koji od manjih naslova kao što su As Dusk Falls, Live A Live, OlliOlli World, predivno nostalgični Return to Monkey Island, Rogue Legacy 2, Tunic, Neon White, Marvel-Snap, Sifu ili vrlo "posebni" Pentiment. Međutim, pažnju bih privukao na mali komad bitnog dijela gejmerske povijesti zapakiran u potpuno prespavanoj Atari 50: The Anniversary Celebration.
Na prvi pogled moglo bi se učiniti da je ovo još jedna kolekcija retro igara koju možete za nekoliko sati kompilirati na bilo kojem prenosivom emulatoru, ali to bi bila velika greška. Ovo je obavezno štivo za svakog tko se naziva gejmerom jer vraća vas u neka druga vremena i pritom vam ne daje samo igre (kroz koje ćete vjerojatno samo prozujati) već i ogromnu količinu video i fotograđe uz pomoć koje će vam postati puno jasnije zašto je Atari bio to što je bio, a igre kroz koje biste inače prozujali temelj svega u čemu danas uživate.
Ovo je djelo čiste ljubavi prema onome što toliko volimo i upravo zato bi trebalo biti dijelom svačije kolekcije.
The Callisto Protocol
Za kraj sam ostavio najkontroverzniji dio ove liste iako, objektivno, nema potrebe posebno opravdavati uključivanje TCP-a na listu najboljih. No, s obzirom na reakcije kritičara i igrača, dobro je to naglasiti.
Je li ovo novi Dead Space? Definitivno nije. Slabiji je i od jedinice i od dvojke. Trebamo li Callisto uopće uspoređivati s Dead Spaceom? U nekoj idealnoj situaciji to ne bismo trebali, ali Dead Space je toliko utkan u DNA Callista da je zapravo nepošteno iščuđavati se nad onima koji takve usporedbe prave.
Međutim, Callisto je nesavršeno remek-djelo. Baš kao što je to bio slučaj i s, primjerice, Death Strandingom koji ste ili obožavali ili zaobilazili u najširem luku. Na stranu verzija za PC koja je još uvijek problematična, igrao sam je na PS-u 5 i na toj platformi je riječ o jednom od vizualno najimpresivnijih naslova svih vremena koji gotovo savršeno plovi i usudi se istovremeno biti gotovo bezobrazno povezan s izvornikom, a opet tako kontroverzno drugačiji.
I dok je u podjednakoj mjeri sličan Dead Spaceu i trećem Resident Evilu, The Callisto Protocol je zasebna kategorija frustrirajućeg maltretiranja igrača koji je došao po još jedan survival horor da bi dobio klasičnu akcijsku igru s elementima horora i mehanikom igre koja testira sve ono na što su nas slični naslovi navikli. I koliko god razumio kritike, nešto me tjera da se igri vratim prvom prilikom i izložim torturi.
Ne čitajte kritike, dajte joj šansu.