QUENTIN Tarantino ovoga je tjedna ponovno gostovao u podcastu The Bret Easton Ellis Podcastu, gdje je dovršio svoj popis dvadeset najboljih filmova 21. stoljeća. Prošlog je tjedna otkrio naslove koji se nalaze od 20. do 11. mjesta na popisu, a pritom se osvrnuo i na Igre gladi, za koje tvrdi da su čista kopija japanskog klasika Battle Royale.
Ovaj je tjedan, međutim, rezerviran za veliko finale - deset filmova koje Tarantino smatra najuzbudljivijima i najutjecajnijima u suvremenoj kinematografiji. Evo koji su se filmovi našli na vrhu njegovog popisa.
"Ne podnosim Owena Wilsona. Prvi put kad sam gledao film, istodobno sam ga obožavao i mrzio - obožavao sam film, a mrzio njega", izjavio je redatelj, prenosi World of Reel. "Drugi put sam si rekao: 'Daj, nemoj biti takav kreten, nije on baš tako loš.' Treći put? Gledao sam samo njega."
"To mi je najdraži redateljski prvijenac, iako je Wright prije toga snimio jedan niskobudžetni film o kojem nerado govori. Sviđa mi se koliko je vjerno oživio Romerov univerzum. Scenarij je sjajan, a film je pun nezaboravnih citata - i danas ponavljam 'psi ne gledaju gore'. To nije sprdnja zombie žanra; to je pravi film o zombijima. Cijenim to."
"Nisam ga htio gledati iz jednostavnog razloga - u svijetu u kojem Mel Gibson postoji, a ne glumi Maxa, meni to nema smisla. Htio sam pobješnjelog Mela! Mjesecima sam odbijao ići u kino, a onda su prijatelji inzistirali. Kad sam ga napokon pogledao... sve ono što je dobro - toliko je dobro da će vas ostaviti bez riječi. Gledate majstora kojem je dano sve vrijeme i svi resursi da napravi upravo ono što želi."
"To mi je jedan od najboljih posljednjih filmova jednog redatelja. Gledao sam ga četiri puta i svaki put mi je bolji. Da ste mi ovo pitanje postavili ranije, na ovaj popis bih stavio Tjelesnu stražu (Man on Fire), ali Nezaustavljivi je najčišća destilacija Tonyjevog akcijskog rukopisa. Glavni dvojac je fantastičan, a film je zapravo jedan od najboljih filmova o čudovištima u 21. stoljeću. Vlak je čudovište. Postaje čudovište. Jedno od najvećih našeg vremena."
"Prvi put nisam bio pretjerano oduševljen. A onda se počeo reprizirati na satelitskoj televiziji pa bih uhvatio 20 minuta... pa 40... i shvatio sam da me stalno iznova uvlači. Pomislio sam: 'Ajde, pogledaj ga opet od početka.' I bio je to potpuno drukčiji doživljaj. Svakih šest ili sedam godina ga ponovo pogledam - to je pravi luksuz, prepustiti se tako hipnotičkom, majstorskom filmu."
"Bit će krvi zauzeo bi prvo ili drugo mjesto da nema veliku, ogromnu manu, a ta mana je Paul Dano. Trebao je biti ravnopravan Danielu Day-Lewisu, ali očito nije. On je slab. Slaba karika. Austin Butler bi briljirao u toj ulozi. Dano je slab, slab i nezanimljiv glumac. Najslabiji je*eni glumac u SAG-u."
"Još jedan naslov koji mi se na početku nije svidio. Ne zato što je bio loš, nego zato što me toliko zatekao da nisam znao što sam zapravo pogledao. Mozak je sve posložio bolje drugi put. Treći i četvrti put? Ostao sam paf. Osjećaj potpune kontrole nad materijalom - to je prava redateljska virtuoznost."
"Toliko sam se zaljubio u Izgubljene u prijevodu da sam se zaljubio u Sofiju Coppolu i odlučio da će biti moja djevojka. Prilazio sam joj na događanjima kao lik iz romana Jane Austen. Razgovarao sam o tome s Pedrom Almodóvarom - obojica smo se složili da je to 'ženski' film u najljepšem mogućem smislu. Ne pamtim kad sam zadnji put vidio film te vrste da je tako kvalitetno napravljen."
"Zadnjih pet minuta mi je slomilo srce. Ako samo pokušam opisati kraj, odmah ću zaplakati. To je gotovo savršen film. A o komičnim trenucima da ne govorimo - ima ih beskonačno mnogo. Ljudi rijetko pogode treći film trilogije. Jedina druga završnica trilogije koja me je oduševila je Dobar, loš, zao. Priča o igračkama 3 je njegova animirana verzija."
"Kad sam ga prvi put gledao, svidio mi se, ali mislim da je bio toliko intenzivan da nije ostavio trag kakav je trebao. Kasnije sam ga pogledao još nekoliko puta - ne previše, ali dovoljno - i smatram ga remek-djelom. Najviše volim to što je to jedini film koji se u potpunosti usudi težiti onom osjećaju svrhe i vizualne snage vidljivima u Apokalipsi danas - i zaista uspijeva u tome."
"Intenzitet drži puna 2 sata i 45 minuta ili koliko već traje. Nedavno sam ga ponovno gledao i srce mi je lupalo cijelo vrijeme; film me potpuno obuzeo i nije me puštao. Redateljski pothvat koji nadilazi sve uobičajene okvire."