Izašao je prijedlog buduće Trumpove administracije u kojem se razmatra stvaranje demilitarizirane zone između ukrajinskih i ruskih snaga, duž crte dodira, kojom bi patrolirale europske vojske.
SAD ne bi slao svoje trupe, već bi inzistirao na europskim, što je u skladu s Trumpovom idejom vojno-sigurnosne politike. Radi se o 1800 km linije, i to bez Bjelorusije. Dakle, u tom obliku to je neizvedivo jer je nemoguće pokriti tolik prostor s ograničenim brojem kadra. Ipak, ovaj prijedlog, ako je istinit, zanimljiv je iz druge perspektive.
Rusiji prijedlog ne odgovara
Plan nije ostvariv i zbog najveće prepreke, a to je Rusija. Ona je započela rat jer je htjela spriječiti Ukrajinu da postane dio NATO-a. S europskim vojskama, od kojih su većina članice NATO-a, koje se kreću unutar 80% Ukrajine, to bi značilo da je Ukrajina dio NATO-a, i to ne za 20-30 godina, nego sada. Rusija više ne bi mogla ratovati u Ukrajini a da ne ratuje protiv europskih vojski, a time i NATO-a.
Uzimajući u obzir da Rusija nije postigla nijedan strateški cilj od početka invazije punog opsega 2022. godine, Donbas nije u potpunosti zauzet, Ukrajina nije "denacificirana" ni "demilitarizirana", imati NATO-ovu vojsku duž granica Brjanska, Kurska i Belgoroda bilo bi ravno porazu.
Ako bi Moskva pristala na to, dobila bi upravo ono što je pokušavala spriječiti, čineći sve ogromne žrtve koje je Rusija podnijela uzaludnima. Za Rusiju je to loš prijedlog, čak i kada bi značio da može privremeno zadržati osvojena područja.
I to je zanimljivost prijedloga. Moskva bi vjerojatno odbila takav plan i time gurnula Trumpovu administraciju, koja želi rezultate što je prije moguće, u nepovoljan položaj.
Trump kao pregovaratelj
Ako predsjednik Trump ne uspije uspostaviti takvu vrstu dogovora, a bude li se Rusija smatrala odgovornom za neuspjeh, onda bi to Ukrajini moglo dati dovoljno političke poluge da dobije još više oružja. Ukrajina bi lako mogla tvrditi da joj je to oružje potrebno kako bi prisilila Rusiju da se vrati političkom dogovoru. Rat bi se mogao nastaviti s istom ili boljom opskrbom sa Zapada.
Naravno, ima puno nagađanja i nejasnoća, pogotovo kada se uzme u obzir koliko je taj prijedlog ozbiljan. Ali, trenutno se vidi više diplomatskih problema za Rusiju nego za Ukrajinu ako je to tako.
Rusija se nedavno na summitu BRICS-a složila s kinesko-brazilskim planom prekida borbenog djelovanja na prvoj liniji, računajući da Zapad i prvenstveno Ukrajina to neće prihvatiti. Međutim, ako globalni jug (Kina i Indija) te SAD uspiju donekle uskladiti politiku, Kremlj bi bio izveden na čistac.
Pozicija Ukrajine
Ukrajina, naravno, nikada neće priznati ta okupirana područja Rusiji, ali i ne mora jer bi ovo u biti bio prekid vatre, odnosno primirje. Ovaj prijedlog pokazuje da je cijela situacija izuzetno teška i - čak i s ruske strane - rizična.
Rusija ne može zauvijek održavati ovaj rat. Njen arsenal se troši u nevjerojatnim razmjerima, a napredovanje, iako jest u zadnje vrijeme ozbiljnije, presporo je da bi imalo stratešku vrijednost.
Ukrajinske snage još uvijek kontroliraju dobar dio Donbasa, pa čak i komadić u Kurskoj oblasti. Sad se u potpunosti pokazuje da upad u Kursk nema gotovo nikakvu vojnu vrijednost, ali ima veliku diplomatsku i političku.
Ne postoji način na koji Moskva može prihvatiti stranu silu na ruskom tlu, čak ni u okviru primirja, i Kijev to zna te zbog toga inzistira na kontroli tog prostora.
Moskva će nastaviti rat
Vjerojatno će Moskva uložiti sve napore da se ovaj rat nastavi kako bi predsjednik Putin mogao deklarativno reći da je barem jedan cilj iz 2022. godine ispunjen.
No, pozivanje na primirje nije nešto što nije u skladu s ispunjavanjem tih ciljeva i o čemu Moskva sigurno razmišlja. S druge strane, zbog ranije nabrojanih razloga Moskva ne može dopustiti ni pomisliti da dođe bilo kakva europska, zapadna vojska u Ukrajinu. Moskva bi možda pristala na primirje, ali po svojim uvjetima.
Trump nema ograničenja
Mnogi smatraju da će predsjednik Trump ići u korak s ruskim predsjednikom. I ovaj navedeni plan na prvu izgleda kao korak prema zatopljenju odnosa s Rusijom.
Međutim, manje je vjerojatno da je to realno. Za razliku od prvog mandata, sada je otvoren rat (ako ne pravi, onda diplomatski) između Rusije i SAD-a. U tom smislu iluzorno je očekivati da se američki predsjednik prije približi Rusiji nauštrb Europe.
Trump ništa ne duguje Putinu i oslobođen je svih ograničenja. Odustajanje od Ukrajine i izazivanje velikih previranja u Europi, s posljedicama koje bi mogle ići sve do toga da europski saveznici prestanu kupovati američku vojnu robu i drugo, nije nešto što Trump želi ili mora riskirati.
Potpora Ukrajini
Osim toga, potpora Ukrajini u SAD-u ipak je dvostranačka i podržavaju je mnogi republikanci. Trump ne bi ništa dobio ako bi ih antagonizirao. Sve što Trump želi je da ga se vidi kao čovjeka za dogovore.
Sigurno će se zalagati da Europa podnese veći teret, ali to je nešto što mnogi već i sada forsiraju. Sigurnosna politika Europe je već dugo tema svih diplomatskih sastanaka u EU i sve je izvjesnije da će se Europa po tom pitanju morati osamostaliti.
Kijev bi u svim budućim pregovorima mogao inzistirati na tome da u bilo kojem obliku primirja bude i točka raspoređivanja europskih vojnih snaga unutar Ukrajine. To je užasno teško pitanje i za Europu, vidjeli smo koliko je bure izazvalo slanje naših vojnika u misiju NSATU. Time bi prebacio teret odluke na Kremlj, koji bi svakako takav scenarij izbjegavao dok god je moguće.