PET utjecajnih splitskih sudaca, među kojima predsjednici dvaju sudova, nedavno su besplatno jeli i pili kod Željka Keruma u njegovoj konobi "Pršut" u Kaštelima.
Usred pandemije, dok s državnog vrha stižu prijetnje legalnim ugostiteljima odluče li se slučajno otvoriti vrata i dok se ponavljaju preporuke o izbjegavanju druženja većeg broja osoba u zatvorenim prostorima, Bruno Klein, predsjednik Županijskog suda u Splitu, Silvio Čović, predsjednik Upravnog suda u Splitu, Dinko Mešin, glasnogovornik Županijskog suda u Splitu, Miho Mratović, sudac Županijskog suda i Tomislav Zlodre, sudac Općinskog suda u Splitu, proveli su u subotu 23. siječnja više veselih sati u Kerumovu prostoru za druženje s prijateljima u Kaštelima.
Osim sudaca i domaćina, tu je bio i Ivica Mornar, bivši Hajdukov nogometaš, koji je slavio rođendan te još nekoliko uzvanika manje bitnih za našu priču.
Sir, pršut, pečeno i alkohol
Suci i družina fino su se opustili, satima feštali uz sir, pršut, pečeno i ponešto alkohola, a jedini koji se našao u kadru na snimkama objavljenim na društvenim mrežama i nekim medijima bio je Miho Mratović. On je drugim novinarima, pa i nama, rekao da nema komentara. Kad smo mu pokušali objasniti da ga ne pitamo komentar, nego tražimo izjavu, odbio je daljnju komunikaciju. Nije mu se svidio naš ton. Sudac Mešin nije bio zainteresiran za razgovor, dok nam je sudac Zlodre rekao da nije bio kod Keruma. S obzirom da nam je dvoje njegovih kolega izjavilo da je bio, a predsjednik Upravnog suda Čović to nam je potvrdio u pisanoj izjavi i u kraćem telefonskom razgovoru, prepustit ćemo splitskoj sudačkoj kremi da se dogovori sama sa sobom je li joj se cijenjeni kolega Zlodre pričinio ili nam, božeprosti, nije govorio istinu.
Svi suci s kojima smo razgovarali tvrde isto: oni su klapa s malog nogometa, pozvao ih je Ivica Mornar prije dvije subote na rođendansku feštu, nisu imali pojma da idu u Kerumov prostor, ni da će tamo biti Kerum. A kad su već došli i shvatili da su u Kerumovu prostoru i da je tamo Kerum, bilo im je nekako neugodno otići. Suci su se mukte hranili i pili u objektu u vlasništvu gradonačelničkog kandidata i posustalog poduzetnika, a neki od njih, poput Kleina i Mratovića, često su u izbornim povjerenstvima.
Evo kako nam je događaj opisao Klein:
- Pazite, najprije ja sam taj dan bio na sprovodu Slavku Lozini. Bit ću iskren, kad me već pitate, ja sam nakon toga došao jer me Ivica Mornar pozvao. Igramo nogomet skupa. Donio sam mu bocu vina, bio sam sat vremena i otišao. Eto, to je što se tiče mene. Naravno, da sam znao sve, ne bih dolazio.
Pa dobro, zadržali ste se sat vremena tamo.
- Jesam, jesam. Došao sam čovjeku čestitat, šta ću sad?
A s Kerumom ste pričali?
- Ništa posebno.
Tko je sve bio?
- Nemojte me sad tražit da govorim imena. Pitali ste me za mene, ja vam odgovaram.
Zašto ste rekli da ste znali sve da ne biste išli?
- Pa da sam znao da je to mjesto i gospodin Kerum, ne bih išao. Nisam znao.
Zašto ne biste išli da ste znali da je to mjesto i gospodin Kerum?
- Pa zato što mislim da to u ovom trenutku nije baš primjereno.
Znači, mislite da nije primjereno što ste tamo bili?
- Sad me hvatate za riječ. Primjereno je kad me zove Ivica Mornar. Ali da sam znao sve...
Dobro, kad ste došli vidjeli ste sve, a zadržali ste se uru vremena.
Šta ću sad? Nisam odmah otišao.
Jeste poslije toga razgovarali s Mornarom?
Razgovarao sam da bi bio red da je javio tko će bit. Šta ću sad? Eto, iskreno...
Toliko od Kleina. Čović, predsjednik Upravnog suda, nije htio pričati na mobitel, nego nam je na službeni redakcijski mail sa službenog maila suda poslao detaljan opis derneka kod Keruma. Pročitajte, molim vas:
"Od strane Ivice Mornara, kojeg osobno poznajem, pozvan sam na ručak s kolegama sucima. Prema njegovom kazivanju to je trebalo biti druženje sudaca koji se, inače, rekreativno bave nogometom, na tjednoj bazi. U tom smislu, koliko mi je poznato, povremeno se organiziraju zajednička okupljanja. Konkretno, nije mi bila poznata sama lokacija, zbog čega mi je sam Mornar dostavio Google kartu pomoću koje sam pronašao lokaciju. Po samom dolasku, u objektu su bili, kao što sam i očekivao, suci s drugih sudova. Nije mi poznato u kom svojstvu se tamo nalazio Željko Kerum, niti imam ikakva saznanja je li uopće riječ o njegovom privatnom ili poslovnom objektu. Još manje mi je poznato je li to objekt koji ima dozvolu za obavljanje ugostiteljske djelatnosti. Kolegama sam se na ručku pridružio oko 14:30, i nakon ručka oko 17:00 sati s istima se pozdravio. Stoga Vam i ne mogu preciznije odgovoriti na pitanje koliko je samo druženje trajalo ili u čijem aranžmanu je organizirano. Pretpostavljam da s više informacija vezano za samu organizaciju druženja raspolažu predsjednik Županijskog suda u Splitu Bruno Klein, suci Mratović, Zlodre, glasnogovornik tog suda Dinko Mešin ili odvjetnik Damir Primorac", napisao nam je Čović. Primorca nismo zvali, zanimaju nas suci, što on odavno nije.
"Keruma poznajem ni manje ni više nego drugi građani Splita"
Čović je nastavio:
"U odnosu na pitanja u kojima pokazujete interes za moje poznanstvo sa Željkom Kerumom, istog poznajem ni manje ni više nego drugi građani Splita. Ne vidim ništa sporno u druženju s Ivicom Mornarom, s kojim sam inače u dobrim privatnim odnosima", odgovorio nam je predsjednik Upravnog suda.
Zanimalo nas je odlučuje li Čović u nekom predmetu u kojem su stranka Kerum ili s njim povezane tvrtke i osobe. Dobili smo politički odgovor. "Što se tiče predmeta koje Željko Kerum ili s njim povezana trgovačka društva i fizičke osobe imaju na Upravnom sudu u Splitu, za potpuni odgovor, potrebno je pitanje precizirati odnosno konkretizirati o kojim je trgovačkim društvima ili fizičkim osobama riječ. Sam Željko Kerum na Upravnom sudu u Splitu nema sporova niti sam kao sudac za isti zadužen. Za daljnje upite stojim Vam na raspolaganju", stoji na kraju dopisa koji potpisuje "predsjednik i glasnogovornik suda Silvio Čović".
Do Ivice Mornara, bivšeg nogometaša Hajduka i, prema iskazima sudaca, glavnog krivca za njihovo druženje s Kerumom nismo došli. Mnogo puta smo ga zvali, poslali mu i poruku. Ništa.
Kerum nam je na pozive i poruke odgovorio kratkim SMS-om: "Ne mogu sada pričati, nalivam taracu, Kerum."
Uglavnom, suci pojma nisu imali ni kamo idu ni tko ih tamo čeka. Da se čovjek smrzne kad pomisli u kakve bi ih sve nevolje i stupice tako prostodušne mogao uvući netko zločest.
Originalno objavljeno na Index istrage