Lei Aurea, odnosno „Zlatni zakon“ na portugalskom, predstavlja pravni dokument donesen na današnji dan 1888. godine kojime je ukinuto ropstvo u Brazilu. Dokument je donijela regentica Isabela, nakon dva prethodna zakona o ukinuću ropstva.
Ropstvo u Brazilu počinje odmah kako su uspostavljene prve kolonije u Južnoj Americi. Desetci tisuća robova kupljeni su ili uhvaćeni u Africi (uglavnom u Zapadnoj Africi), a potom bi bili utrpani u brodove i prevedeni u Novi Svijet gdje bi cijeli život radili na plantažama šećerne trske ili kave. Radilo se u groznim uvjetima, od zore do sumraka.
Oni koji nisu radili na plantažama, umirali su u rudnicima zlata duboko u kontinentu. Najbolje su prošli oni robovi koji bi radili u kućama bogatih Europljana. Prali bi rublje, kuhali ručak i čuvali djecu. Takvih je doduše bilo najmanje.
1888. godine u većini zapadnog svijeta ropstvo je već bilo gotovo i zaboravljeno. Još početkom tog stoljeća mnoge su europske monarhije ukinule ropstvo. SAD je završio s ropstvom nakon Građanskog rata 1865., no u Brazilu se nije dogodila nikakva revolucija ili društveni pokret dovoljno jak da je ukine. Ropstvo tamo nije ukinuto revolucijski, već evolucijski.
Krajem 19. stoljeća Brazilu se ropstvo više nije isplatilo. Postalo je jako skupo nabaviti nove robove, najviše radi činjenica je cijeli zapadni svijet ovu praksu već ukinuo. Skupo je bilo održavati i postojeće robove – za njih se trebala osigurali posebna odjeća i obuća jer je sve veći dio brazilske ekonomija postajala kava koja zahtijeva stručne radnike.
Ukinuću ropstva u Brazilu prethodila su i dva zakona donesena tijekom 1870-ih: prvi je oslobodio svu novorođenčad od ropstva, a drugi je oslobodio sve robove u dobi od 60 godina na više. Ovaj drugi se u praksi zapravo i nije provodio jer su ljudi koji su cijeli život radili na plantažama teško pronalazili poslove koji bi uopće mogli raditi u starijoj dobi.
Brazil je zadnja zemlja u zapadnom svijetu koja je ukinula ropstvo. U drugoj polovici 19. stoljeća Brazil je odredište mnogih emigranata iz Europe koje se smatra produktivnijima i jeftinijima od robova što dovodi do ukinuća ropstva 1888. godine.