1940. je godina. Ujedinjeno Kraljevstvo suočava se s teškim odlukama po pitanju kontinentalne Europe i invazije nacističke Njemačke na svoje susjede. Tadašnji premijer Neville Chamberlain nastojao je sukobe s Hitlerom riješiti diplomatski. Ta metoda nije polučivala nikakve rezultate pa će na izborima 1940. pobijediti Winston Churchill. 13. svibnja održat će svoj prvi govor u Donjem Domu te izreći poznatu rečenicu: "Mogu vam ponuditi samo krv, suze i znoj."
Winston je bio upoznat s ratom; sudjelovao je kao vojnik i zapovjednik mornarice u Prvom svjetskom ratu. Njegov uspjeh u tom ratu mogao bi se opisati kao "polovičan" u najbolju ruku. Zagovarao je plan o invaziji Osmanskog Carstva na Galipolju što je rezultiralo katastrofom i Churchill je tada smijenjen s primarne pozicije britanske mornarice.
Drugi svjetski rat predstavit će nove izazove. Vojna tehnologija je napredovala, a u ovom ratu više nema rovova i ratnih linija. Njemački blitzkrieg silio je različite europske države na brzu kapitulaciju, a to je samo stvaralo još veći pritisak na Ujedinjeno Kraljevstvo da napravi nešto konkretno.
Zagovarao čvrst stav prema Hitleru
Za razliku od Chamberlaina, Churchill je zagovarao čvršći stav prema Hitleru, što je značilo samo jedno – rat. Na sreću (ili na nesreću), rat je već počeo. Churchill je znao da u svom prvom govoru mora naglasiti ozbiljnost situacije u kojoj se našla Britanija.
Međutim, govor o "krvi, suzama i znoju" nije bio ni približno vatren i energičan kao neki drugi. Churchill govori smireno i staloženo, kaže da će Britanija ratovati na zemlji, tlu i zraku sa svime što joj Bog može dati. Rekao je da britanski narod čeka mnogo mjeseci muke i patnje, no da je njegov cilj samo jedan: pobjeda.
Govor se smatra prvim u nizu njegovih inspiracijskih govora. Tijekom rata stalno je držao govore kako bi podigao moral vojske i naroda što se danas smatra jednim od ključnih razloga britanskog opstanka. Povjesničari češće analiziraju njegove strateške planove kada je u pitanju invazija na kontinentalnu Europu.
Zalagao se za savezničko iskrcavanje na Balkanu
Churchill je htio izvršiti pritisak na Njemačku preko juga Europe. Smatrao je da se zapadno bojište treba otvoriti tek nešto kasnije te da većinu snaga preseli na jug. Saveznici bi prvo trebali osigurati prevlast u Sjevernoj Africi, a potom pripremati desant na Italiju i Balkan.
Povjesničari nagađaju da je razlog tomu bila činjenica da je Churchill već tada zaključio kako će nakon rata biti teško nagoditi se s SSSR-om. Ako Britanija i SAD pošalju stotine tisuća vojnika na Balkan, SSSR će biti blaži u svojim zahtjevima u poslijeratnoj Europi.
Međutim, 1943. u Teheranu odlučeno je da će se Saveznici iskrcati u Normandiji. Staljin i Roosevelt bili su složni oko te ideje pa je Churchill morao popustiti. Njihova vojska svakako je napala s juga i prisilila kapitulaciju Italije iste godine, no nije bilo iskrcavanja na Balkan.
Winston Churchill ispunio je obećanje o "krvi, suzama i znoju". Britanski gradovi često su bili bombardirani nakon 1940. godine. Civili su na zvukove sirene bježali u bunkere i sakrivali se u podrumima, iščekujući njemačke bombardere.
Narod je izdržao godine bombardiranja i izborio pobjedu u Drugom svjetskom ratu, a Churchill je ušao u povijest kao jedan od najbitnijih premijera Ujedinjenog Kraljevstva ikad.