DOK većina zemalja svijeta, posebno one razvijene, napreduje u razvoju vrijednosti od tradicionalnih prema racionalno-sekularnima te od važnosti preživljavanja prema samoostvarenju, Hrvatska nazaduje pa se posljednjih godina našla u bliskom okruženju afričkih, islamskih i sličnih država poput Bahreina, Kirgistana i Libanona, pokazalo je veliko, višedesetljetno antropološko-političko istraživanje World Values Surveya (WVS).
Studija je samo potvrdila ono čemu svi u Hrvatskoj svjedočimo posljednjih desetljeća – da nam mladi postaju sve konzervativniji, da vrijednosti sekularnosti i racionalizma slabe dok jačaju one tradicionalno-religiozne te da stanovnici Lijepe Naše ne napreduju prema vrijednostima samoostvarenja, već nazaduju prema vrijednostima preživljavanja. Zbog svega toga Hrvatska se sve više udaljava od razvijenih europskih društava, posebno protestantskih, ali čak i većine katoličkih, uključujući i slovensko, te se približava afričko-islamskim društvima. Uzroke takvom trendu najvjerojatnije treba tražiti u ekonomskom zaostajanju, deindustrijalizaciji i odsustvu tranzicije društva od industrijskog prema društvu znanja, što pogoduje jačanju utjecaja Crkve i desnih, autoritarnijih političkih opcija, a ugrožava instrumente demokracije.
Prijetnja demokraciji
Ovaj nalaz posebno je zanimljiv i problematičan kada se promatra u kontekstu koji adresira nova knjiga Cultural Backlash - Trump, Brexit, and Authoritarian Populism, koju su na temelju analiza WVS-a napisali njegovi čelni ljudi, politički znanstvenici Ronald Inglehart i Pippa Norris.
U njoj autori upozoravaju na to da su autoritarne populističke stranke u usponu u mnogim državama te da su ušle u vlade raznolikih zemalja, među kojima i Austrije, Italije, Nizozemske, Poljske i Švicarske. Čak i male desne populističke stranke, ističe dvojac, mogu promijeniti političku agendu, što je zorno demonstrirala uloga UKIP-a u kataliziranju Brexita. Na temelju podataka koje je prikupio WVS, knjiga predstavlja opću teoriju o tome zašto je tiha revolucija u liberalnim vrijednostima pokrenula povratnu reakciju koja je rezultirala podrškom autoritarno-populističkim strankama i čelnicima u SAD-u i Europi. U zaključku knjige autori predstavljaju opasnosti za liberalnu demokraciju koje donosi takav razvoj stvari i analiziraju što se može poduzeti kako bi se one smanjile.
Novo izvješće, objavljeno na stranicama WVS-a, naoružano je kartama i videozapisom na kojima se jasno vidi kretanje raznih zemalja među dvjema koordinatama. Vertikalna prikazuje poziciju zemalja u skladu s parametrima kojima su mjerene vrijednosti u rasponu od tradicionalnih prema racionalno-sekularnima, a horizontalna vrijednosti u rasponu od preživljavanja do samoostvarenja.
Definicije vrijednosti
U svojevrsnom kazalu autori tumače ključne karakteristike svake od mjerenih vrijednosti.
Tradicionalne vrijednosti naglašavaju važnost religije, veze roditelja s djecom, poštovanje autoriteta i tradicionalne obiteljske vrijednosti.
Sekularno-racionalne vrijednosti imaju suprotne preferencije od tradicionalnih. U društvima u kojima su one izražene manje se naglašavaju religija, tradicionalne obiteljske vrijednosti i autoriteti, a razvodi, pobačaj i eutanazija su relativno prihvatljivi.
Vrijednosti preživljavanja stavljaju naglasak na ekonomsku i fizičku sigurnost, a povezane su relativno etnocentričnim pogledima te niskim razinama povjerenja i tolerancije.
Vrijednosti samoostvarenja pridaju veliku važnost ekološkim problemima, razvoju tolerancije prema strancima, gejevima, lezbijkama i rodnoj jednakosti te porastu sudjelovanja u odlučivanju u političkom i ekonomskom životu.
Kako kultura varira
Autori studije pišu da se, pojednostavljeno govoreći, one zemlje u kojima raste standard te tranzicija kroz industrijalizaciju od zemalja u razvoju prema zemljama postindustrijskog znanja, na grafikonu kreću od donjeg lijevog ugla, kojim dominiraju siromašne islamske zemlje, prema gornjem desnom koje predvode razvijene i bogate demokracije uglavnom protestantske Europe poput Švedske, Norveške, Njemačke i Danske.
Međutim, stavovi u populacijama ipak su u snažnoj korelaciji s filozofskim, političkim i religioznim idejama koje dugoročno dominiraju određenim zemljama. Primjerice, sekularno-racionalne vrijednosti i materijalizam formulirali su filozofi i lijevo orijentirani političari Francuske revolucije pa se stoga bilježe u zemljama s dugom tradicijom socijalističkih ili socijaldemokratskih politika te u zemljama u kojima je poveći dio stanovništva na sveučilištima studirao filozofiju i znanost. Vrijednosti preživljavanja karakteristične su za siromašnije zemlje istočne Europe, a vrijednosti samoostvarenja za razvijene zemlje zapadnog svijeta. U liberalnoj, postindustrijskoj ekonomiji sve veći udio populacije uzima preživljavanje i slobodu misli kao nešto što se podrazumijeva pa je samoostvarenje jako na cijeni.
Primjeri zemalja u kojima su tradicionalne vrijednosti i preživljavanje vrlo izraženi su Zimbabve, Maroko, Jordan i Bangladeš.
Društva koja visoko cijene tradicionalne vrijednosti, ali i samoostvarenje su SAD, većina zemalja Latinske Amerike i Irska.
Društva u kojima su važne sekularno-racionalne vrijednosti, ali i preživljavanje su Rusija, Bugarska, Ukrajina i Estonija.
Društva koja snažno vrednuju sekularnost i racionalnost te samoekspresiju su Švedska, Norveška, Japan, zemlje Beneluksa, Francuska, Švicarska, Češka, Slovenija i neke zemlje engleskog govornog područja poput Velike Britanije, Novog Zelanda i Kanade.
Kako Hrvatska zaostaje i klizi prema donjem lijevom uglu, dok se brojne druge uspinju i kreću prema desnom gornjem, posebno se lijepo vidi na videoanimaciji gore (ponajbolje u zadnjim sekundama). Uspoređivanjem karata (od najstarije dolje - prema najnovijoj gore) može se uočiti da je Hrvatska 1996. bila malo iznad i malo desno od nule na grafikonu. Do godine 2014. do koje idu ''Inglehart–Welzelove kulturne karte'', Hrvatska je otklizala ispod nule na horizontalnoj koordinati prema vrijednostima preživljavanja te pala na vertikalnoj koordinati prema tradicionalnim vrijednostima. Tako se našla rame uz rame s Makedonijom i Vijetnamom, na samom dnu skupine koja je označena kao ''Katolička Europa''. Brojne druge zemlje, koje su 1996. u ovoj modernizaciji zaostajale za Hrvatskom, poput Indije, ili su bile na sličnim pozicijama, poput Španjolske, u međuvremenu su ostvarile značajne pomake prema desnom gornjem uglu koordinatnog sustava.
Jednostavnim jezikom, smjer u kojem se Hrvatska posljednjih dvadesetak godina kreće može se opisati kao sve veće udaljavanje od najrazvijenijih europskih zemalja, pa i Slovenije, te sve veće približavanje afričko-islamskim zemljama.
Što to sve znači, jasnije se može zaključiti iz podrobnije analize kojom je popraćeno istraživanje.
Težnje prema demokraciji
Autori ističu da je želja za slobodom izbora i autonomijom univerzalna ljudska težnja, međutim, ona nije najvažniji prioritet kada ljudi osjećaju da im je preživljavanje nesigurno. Sve dok je fizičko preživljavanje nesigurno, želja za fizičkom i ekonomskom sigurnošću ima prioritet nad demokracijom i vrijednostima samoostvarenja.
Nalazi WVS-a pokazuju da su izražene vrijednosti samoostvarenja izuzetno važne za pojavu i prosperitet demokratskih institucija društva. S industrijalizacijom i jačanjem postindustrijskog društva, vrijednosti samoostvarenja postaju raširenije, a zemlje s autoritarnim režimima dolaze pod sve veći pritisak političke liberalizacije. Taj proces pridonio je tzv. trećem valu demokracije krajem 1980-ih i početkom 1990-ih i jedan je od čimbenika koji pridonose recentnijim procesima demokratizacije, pišu autori.
Jačanje građanskog društva
Istraživači WVS-a utvrdili su kako jačanje moći običnih građana može voditi do demokracije. Taj proces ljudskog razvoja osposobljava i motivira ljude da zahtijevaju demokraciju te vodi do promjena u režimima koje omogućuju da u većoj mjeri sami upravljaju svojim životima. Razvoj resursa za djelovanje, poput obrazovanja, i širenje vrijednosti samoostvarenja vode prema pojavi demokratskih institucija koje ljudima omogućuju sve veće slobode izbora u načinu na koji će voditi svoje živote te u odabiru vlastitih političkih opcija.
Globalizacija i (ne)približavanje vrijednosti
Posljednjih 30-ak godina svijet prolazi kroz značajne promjene u političkim, ekonomskim i društvenim sferama te kroz sve brži tehnološki napredak. Ta činjenica često se pripisuje fenomenu globalizacije. Tržišta kapitala danas su integrirana širom svijeta, a filmovi i knjige kruže velikim brzinama. Stotine milijuna ljudi posjećuju iste web stranice, gledaju iste televizijske kanale i smiju se istim šalama. Takvi primjeri naveli su mnoge da vjeruju da globalizacija dovodi do približavanja vrijednosti, odnosno do svojevrsne mekdonaldizacije svijeta.
Međutim, World Values Survey pokazuje da se masovne vrijednosti u posljednja tri desetljeća zapravo ne približavaju. Norme koje se tiču braka, obitelji, spola i spolne orijentacije drastično se mijenjaju, no sva napredna industrijska društva kreću se u istom smjeru, otprilike sličnim brzinama. To je dovelo do paralelnog kretanja vrijednosti, ali ne i njihove konvergencije. Štoviše, dok se ekonomski razvijena društva mijenjaju prilično brzo, zemlje koje ekonomski stagniraju bilježe slabe promjene u vrijednostima. Neke, poput Hrvatske, čak bilježe nazadovanje. Rezultat toga je da u svijetu zapravo dolazi do sve većeg razilaženja u vrijednostima između siromašnih i bogatih.
Rodne vrijednosti
Nalazi WVS-a pokazuju da podrška spolnoj jednakosti nije samo posljedica demokratizacije. Ona je dio širih kulturnih promjena koje transformiraju industrijalizirana društva s omasovljenjem zahtjeva za sve veću demokratizaciju institucija. Mada veći dio svjetske populacije još vjeruje da su muškarci bolji kandidati za političke vođe nego žene, takvo stajalište blijedi u razvijenim industrijaliziranim zemljama, ali i među mlađim generacijama u zemljama slabijeg prosperiteta.
Religija
Istraživanje World Values Surveya pokrilo je nekoliko bitnih aspekata religiozne orijentacije stanovništva različitih zemalja. Jedan od njih bilježio je koliko su ljudi uključeni u vjerske aktivnosti i koliko važnosti pridaju svojim religioznim uvjerenjima. Primjerice, podaci iz 2000. pokazali su da 98% ljudi Indonezije religiju smatra važnom za svoje živote, dok je isto izjavilo tek tri posto stanovnika Kine. Drugi aspekt koji je istražila studija je stav prema odnosu između religije i politike. On je, među ostalim, mjerio koliko ljudi odobravaju nastojanja vjerskih čelnika da utječu na odluke vlasti i preferencije ljudi prilikom glasanja na parlamentarnim izborima.
Sreća i zadovoljstvo životom
World Values Survey utvrdio je da je od 1981. do 2007. osjećaj sreće porastao u 45 od 52 zemlje u kojima su bili dostupni dugoročni podaci. Od 1981., u svijetu se povećavaju ekonomski razvoj, demokratizacija i porast tolerancije, što je dovelo do viših razina osjećaja sreće. Jedna od najznačajnijih promjena koje je zabilježio WVS jest nagli pad osjećaja sreće u Rusiji te u brojnim drugim bivšim komunističkim zemljama tijekom 1990-ih.
Pregled najvažnijih nalaza
Na kraju izvješća autori predstavljaju 30 ključnih nalaza do kojih su došli na temelju prikupljenih podataka. Ovdje ćemo samo ukratko predstaviti neke najvažnije.
Prije svega autori ističu da se varijacije u ljudskim vrijednostima u različitim društvima najbolje mogu svesti na dvije široke dimenzije: tradicionalne nasuprot sekularno-racionalnim te vrijednosti preživljavanja nasuprot vrijednostima samoostvarenja. Zbog toga su njihovi grafikoni postavljeni tako kako jesu.
U prvoj dimenziji tradicionalne vrijednosti stavljaju naglasak na religioznost, nacionalni ponos, poštovanje autoriteta, poslušnost i brak. Sekularno-racionalne vrijednosti naglašavaju suprotno u svakoj od tih karakteristika.
U drugoj dimenziji vrijednosti preživljavanja podrazumijevaju davanje prioriteta sigurnosti iznad slobode, neprihvaćanje homoseksualnosti, apstinenciju od političkog djelovanja, nepovjerenje u strance i slab osjećaj sreće. Vrijednosti samoostvarenja podrazumijevaju suprotno.
Otklon od tradicionalnih prema sekularno-racionalnim prioritetima
U skladu s ''revidiranom teorijom modernizacije'', vrijednosti se mijenjaju na predvidljiv način. Ljudski prioriteti otklanjaju se od tradicionalnih prema sekularno-racionalnim kako njihov osjećaj egzistencijalne sigurnosti raste i obratno.
Najveći porast egzistencijalne sigurnosti odvija se s prelaskom iz poljoprivrednih u industrijska društva. U skladu s tim, najveći pomaci od tradicionalnih vrijednosti prema sekularno-racionalnim odvijaju se u toj fazi.
Prioriteti ljudi mijenjaju se od preživljavanja prema samoostvarenju kako raste osjećaj mogućnosti autonomnog individualnog djelovanja i obratno.
Najveći porast mogućnosti autonomnog individualnog djelovanja događa se prilikom prijelaza iz industrijskih društava u društva znanja. U skladu s time najveći pomak od vrijednosti preživljavanja prema vrijednostima samoostvarenja odvija se u toj fazi.
Razlike u vrijednostima među društvima svijeta očituju se u naglašenim uzorcima zona kulturoloških utjecaja. Najveći naglasci na tradicionalnim vrijednostima i na vrijednostima preživljavanja očituju se u islamskim društvima Bliskog istoka. Suprotno tome, najsnažniji naglasci na sekularno-racionalnim vrijednostima i vrijednostima samoostvarenja dominiraju u protestantskim društvima sjeverne Europe.
Razlike među ljudima su manje od razlika među društvima
Generalno govoreći, skupine koje osiguravaju životne uvjete koji omogućuju snažnije osjećaje egzistencijalne sigurnosti i mogućnosti autonomnog individualnog djelovanja njeguju veći naglasak na sekularno-racionalnim vrijednostima te na vrijednostima samoostvarenja.
Pritom je zanimljivo da su te razlike u uvjetima i u vrijednostima unutar društava, među individuama, čak pet do deset puta manje od razlika koje postoje između različitih društava.
Posebna skupina vrijednosti samoostvarenja – emancipativne vrijednosti, odnosno vrijednosti osobnih sloboda – kombinira naglaske na slobodi izbora i jednakosti prilika. Vrijednosti osobnih sloboda uključuju prioritete kao što su sloboda odabira životnog stila, rodna jednakost, osobna sloboda i glas naroda.
Kao kulturna komponenta ljudskog opunomoćenja, vrijednosti osobnih sloboda imaju snažan utjecaj na mnoge načine. One prije svega uspostavljaju civilni oblik suvremenog individualizma koji pomaže povjerenju izvan skupina te kozmopolitskim orijentacijama prema drugima.
Vrijednosti osobnih sloboda ohrabruju nenasilne prosvjede te stvaraju društveni kapital koji aktivira društva, javnosti čini samoostvarenijima te vitalizira civilna društva.
Kada vrijednosti osobnih sloboda ojačaju u državama koje su demokratske, one pomažu u sprječavanju pokreta koji udaljavaju od demokracije.
Ako ojačaju u nedemokratskim zemljama, one potiču kretanje prema demokraciji.
Važnost osnaživanja žena
Objektivni čimbenici koji pridonose demokraciji (među ostalim ekonomski prosperitet, jednakost u prihodima, etnička homogenost, integracija svjetskih tržišta, izloženost globalnim medijima, bliska demokratska okolina, protestantsko naslijeđe, društveni kapital itd.) utječu na demokraciju toliko dugo dok favoriziraju vrijednosti osobnih sloboda.
Vrijednosti osobnih sloboda ne jačaju želju ljudi za demokracijom jer je ona u ovom trenutku u povijesti univerzalna. No one mijenjaju prirodu želje za demokracijom i to na dva načina. Prije svega one čine razumijevanje demokracije liberalnijim: ljudi sa snažnijim vrijednostima osobnih sloboda naglašavaju opunomoćavajuće aspekte demokracije, a ne toliko teme preživljavanja te zakona i reda.
Osim toga one čine da se stanovnici prema demokraciji u svojim zemljama postavljaju kritičnije – postaju skloniji da je doživljavaju kao nedostatnu.
One su također najvažniji pojedinačni čimbenik u razvoju opunomoćenja žena.
Opći osjećaj blagostanja
Vrijednosti osobnih sloboda mijenjaju životne strategije stanovništva od osiguravanja pristojnih razina života prema povećanju mogućnosti autonomnog individualnog djelovanja. Kako do takve promjene dolazi u cijelim društvima, raste opći osjećaj blagostanja.
Procesi koji potiču razvoj vrijednosti osobnih sloboda nisu kulturološki svojstveni isključivo zapadnim zemljama. Isti procesi djeluju jednako i na Istoku, odnosno u drugim kulturnim zonama.
Društvena dominacija islama i individualna identifikacija ljudi kao muslimana slabe vrijednosti osobnih sloboda. Međutim, među mladim, visoko obrazovanim muslimanima jaz u vrijednostima osobnih sloboda smanjuje se u odnosu na zapadne zemlje, zaključuju autori.