Foto: Wikipedia
DVADESET i četiri godine, gotovo četvrt stoljeća prošlo je od smrti Srđana Aleksića, mladića koji je ubijen jer se u suludim vremenima nije bojao ostati čovjekom. U Trebinju te 1993. puno je bilo lakše biti velikosrbin i plivati niz struju. No, Aleksić je odabrao teži put.
Aleksić je rođen 1966. godine u Trebinju. Otac mu je bio košarkaški trener, majka mu je umrla dok je još bio dijete, a brat mu je poginuo u nesreći s motornim zmajem. Srđan je bio plivačka nada bivše Jugoslavije, a aktivno se bavio i glumom.
Srđan je tog dana kad je nastradao također bio rezervist Vojske Republike Srpske. Dok su svi ostali gledali kako mladi rezervisti maltretiraju Bošnjaka, Srđan mu je skočio pomoći. Četvorica vojnika su se zbog toga okomili na njega kojeg su smatrali izdajnikom. Preminuo je šest dana kasnije.
"Umro je obavljajući svoju ljudsku dužnost", napisao je Srđanov otac na smrtovnici svom sinu.
Jedan od napadača nakon nekoliko mjeseci poginut će na bojištu, dok su ostala trojica bili osuđeni na po dvije godine i četiri mjeseca zatvora.
Čovjek kojeg je spasio živi u Švedskoj, prijatelju svakog ljeta posjeti grob
U vrijeme kada je u tijeku bilo suđenje za ubojstvo njegovog sina, Rade Aleksić je doživljavao i razna poniženja koja nikada neće zaboraviti. Među njima je i rečenica jednog od odvjetnika, branitelja optuženih: "Tako mu i treba kada je branio muslimana".
"A moj Aći, tako smo Alena svi odmilja zvali, sada je u Švedskoj, oženio se, ima dvoje djece. Svakog ljeta me obiđe kada dođe u Trebinje. Prvo ode na Srđanov grob, a onda kod mene. Eto, toliko sam uzbuđen da mu se ni prezimena ne mogu sjetiti. Nama, Trebinjcima, onoj staroj trebinjskoj raji, prezimena nisu ni značila ništa. Zvali smo se po nadimcima, prepoznavali po dobroti i u takvo Trebinje i danas vjerujem", rekao je Rade Aleksić, prenosi N1.
Jedan od najvećih heroja krvavih devedesetih posthumno je dobio Povelju Helsinškog odbora za ljudska prava u BiH.
"Sretan sam što s vama mogu da podijelim današnji dan kada odajemo počast ne Srđanu Aleksiću, već čovjeku, čovjeku za kojeg se svi mi moramo da borimo i da stvaramo. Lijepo je doživjeti, pored sve moje nedaće, da ja danas imam mnogobrojnu rodbinu i prijatelje u svijetu, svakoga onoga ko je čovjek i koji to poštuje. To je nešto što sam doživio i što osjećam", rekao je danas za Dnevni Avaz Rade Aleksić, otac mladića koji je stradao jer je u suludim vremenima ostao čovjekom.