Predugo se borba protiv financijskog kriminala prikazivala kao lažni izbor: ili tolerirati prljavi novac ili riskirati gušenje gospodarstva. Ova je percepcija snažna. Nova Europska agencija za borbu protiv pranja novca (AMLA) pruža priliku da se sustav sagleda iznova i da se razbije ova lažna dihotomija.
Najuvjerljiviji dokaz da razbijanje kriminalnih poduzeća može služiti kao snažan oblik ekonomskog poticaja dolazi iz mukotrpnog talijanskog iskustva. Desetljećima je stisak mafijaških kriminalnih organizacija iskrivljavao tržišno natjecanje i gušio inovacije, za Financial Times piše financijski analitičar Ixart Miquel Flores.
Infiltrirajući se u legitimne sektore, od građevine do maloprodaje, kriminalne skupine su nametale parazitski porez na rast i potiskivale poduzetništvo. Između 2018. i 2021. godine u Italiji je razbijeno gotovo 700 poduzeća povezanih s mafijom.
Studija Europske središnje banke o učincima ove akcije, provedena u suradnji sa stručnjacima Frankfurtske škole za financije i menadžment, Sveučilišta u Padovi i Sveučilišta Seattle, pokazuje da razbijanje tvrtki pod kontrolom mafije može povećati produktivnost u pogođenim područjima.
Povezujući policijske akcije s lokalnim tokovima zajmova, studija se fokusira na učinke koji se šire na okolna poduzeća bez izravnih kriminalnih veza. Rezultati su upečatljivi. Tamo gdje su mafijaške firme zatvorene, kreditiranje legitimnih poduzeća poraslo je između 0,8 posto i 2,1 posto u usporedbi s područjima koja nisu bila obuhvaćena policijskim akcijama.
Ukupno se procjenjuje da je do 3,6 milijardi eura novih kredita otišlo lokalnim tvrtkama koje su sada u mogućnosti širiti se i ravnopravno se natjecati. Ovaj gospodarski dobitak je opipljiv. Očituje se u pokretima protiv mafije na lokalnoj razini, poput Addiopizza u Palermu, gdje je više od tisuću poduzeća kolektivno odbilo plaćati reket, uz podršku lokalnih potrošača.
Vidljiv je i u uspjehu zadruga poput Libera Terre, koje proizvode organsku tjesteninu i vino na zemljištu oduzetom ozloglašenim mafijašima, stvarajući stotine legitimnih radnih mjesta. Kada država razbije kriminalne mreže, stvara prostor za procvat poštenih poduzeća.
Koristi sežu dalje od samog kreditiranja. Kako se prisilne mreže raspadaju, produktivnost se poboljšava. Oslobođene zastrašivanja, banke mogu pravilno obavljati svoju primarnu funkciju - učinkovito usmjeravati kapital prema najperspektivnijim tvrtkama, a ne prema najopasnijima.
Tržišta postaju pravednija, a konkurencija zdravija. Istraživanje potvrđuje dublju istinu: regije opterećene organiziranim kriminalom zaostaju zbog slabih institucija koje omogućuju da korupcija buja.
Ipak, postoji jedna važna nijansa. Nakon obračuna s kriminalom, troškovi zaduživanja mogu neznatno porasti. To nije znak neuspjeha, već povećane transparentnosti. Policijska akcija razotkriva prethodno skrivene rizike, što tržište navodi na ponovno vrednovanje. Ovaj "informacijski učinak" upućuje na učinkovitiji financijski sustav. Ključno je da je ova prilagodba više nego nadoknađena pritokom legitimnih ulaganja i obnovom povjerenja.
Otkrića također ukazuju na još jednu ključnu razliku: ne reagiraju sve banke jednako. Lokalne banke s dubokim vezama u zajednici brzo se prilagođavaju, bolje razlikujući vjerodostojne zajmoprimce. Strani i nelokalni zajmodavci, kojima nedostaje takav uvid u detalje, skloni su naglom povećanju kamata kada se pojavi povezanost s kriminalom.
To naglašava potrebu za ciljanom potporom lokalnim financijskim institucijama kako bi se održao protok kredita tijekom operacija čišćenja od kriminala. Ove lekcije imaju posljedice daleko izvan Italije. Organizirani kriminal je globalni parazit koji isisava bilijune iz svjetskog gospodarstva.
Nova europska agencija za borbu protiv pranja novca trebala bi uzeti ovo iskustvo u obzir. AMLA će pomoći u koordinaciji nacionalnih regulatora, nadzirati i jačati razmjenu informacija preko granica. Ali samo dodavanje birokracije nije dovoljno.
Donositelji politika trebali bi borbu protiv kriminala promatrati kao ulaganje u rast: čišće poslovno okruženje privlači kapital. Da bi to funkcioniralo, EU bi trebala kombinirati strogo provođenje zakona s praktičnom podrškom.
Razmjena podataka između policije i bankovnih nadzornih tijela mora biti brza i sigurna. Otvoreni registri tvrtki i podaci o vlasništvu mogu pomoći u uočavanju rizika prije nego se prošire. Prečesto se rasprave o borbi protiv organiziranog kriminala fokusiraju na moralni ili sigurnosni aspekt, no gospodarski argument je jednako snažan.
Talijansko iskustvo pokazuje što je moguće. Za Europu je poruka jasna: ako želite konkurentnije i otpornije gospodarstvo, suzbijanje korupcije nije trošak, već ulaganje.