Sedmogodišnji rat bio je globalni sukob u kojemu su se Velika Britanija i Pruska sukobile s Francuskom, Austrijom i Rusijom. Protupruskoj koaliciji u Europi pridružila se i Švedska koja je započela Pomeranijski rat 1757. godine. Rat je završio potpisivanjem mira u Hamburgu na današnji dan, 22.5. 1762. godine.
Švedska je bila poznata kao respektabilna kraljevina u 17. stoljeću čija se vlast protezala od obala Norveškog mora sve do istočnog Baltika, no početkom 18. stoljeća taj će status izazvati Rusi s istoka. Petar Veliki naumio je izgraditi lučki grad na Baltiku kako bi pojačao ruske veze s Europom i potaknuo ekonomiju. To ga je dovelo u sukob sa švedskim kraljem Karlom XII. Veliki sjeverni rat između Švedske i Rusije trajao je preko dvadeset godina, a završio je ruskom pobjedom.
Pruska se okoristila situacijom te anektirala dijelove Pomeranije tijekom tog rata. Švedsko Carstvo prestalo je postojati, a država se nikad više nije uzdigla kao europska sila. Njeno mjesto tada je preuzela Rusija.
Međutim, Šveđani su i dalje bili ljutiti na svoje gubitke na polovici stoljeća. Srećom, velika koalicija oko Pruske bila je sve izglednija, a švedska vlast planirala je iskoristiti priliku i ugrabiti izgubljene teritorije. Samo godinu dana nakon izbijanja rata između Austrije i Pruske te Austrije i Francuske, Švedska šalje vojsku u Pomeraniju.
Pomeranijski rat
Prusi su sad među brojnim neprijateljima morali misliti i na Šveđane. Pruski kralj Fridrik II. sam je započeo ovaj rat kako bi spriječio rat protiv svih sila istovremeno. Slutio je da će se Šveđani uključiti u rat protiv Pruske pa ih je morao brzo natjerati na predaju.
Međutim Šveđani su izvojevali pobjedu u nekoliko bitaka protiv Prusa, međutim imali su grozan sustav opskrbe vojske pa bi se često vraćali u svoju zemlju nakon bitaka. To je bilo dovoljno da se za to vrijeme Fridrik II. obračuna sa svojim drugim neprijateljima.
Šveđani su zapravo vrlo loše odradili taj rat. Vojska je bila slabo opremljena, a novaca za bolju obuku i naoružanje nije bilo. Zapovjednici vojske često su se mijenjali, a operacija je bilo malo.
Izgledalo je kao da Švedska samo želi doći okupirati svoj teritorij i onda izdržati do mirovnog sporazuma misleći da će Pruska bezuvjetno kapitulirati. Švedska vlast također je mislila da je nemoguće izgubiti rat protiv zemlje koja ratuje s gotovo cijelom Europom.
Preokret se dogodio 1762. kada je umrla ruska carica Elizabeta. Novi ruski car Petar III. sklopio je primirje s Pruskom i postao njen saveznik, što je Švedsku dovelo u nepoželjan položaj.
Zadnji prusko-ruski savez doveo je do kraha Švedskog Carstva, stoga je Švedska tražila zasebno primirje. Mirovni sporazum poništio je svaku izmjenu granica tijekom rata, što je značilo pobjedu Pruske, a ovaj rat službeno je potvrdio status Švedske kao drugorazredne sile među europskim monarhijama.