Zabrinjava što nemamo nijedan postupak za ratni zločin protiv pripadnika Hrvatske vojske ili MUP-a RH, samo su tri protiv pripadnika HVO-a za kaznena djela počinjena u BiH, a svi su ostali protiv pripadnika srpskih paravojnih i parapolicijskih snaga, ocijenila je danas Documenta.
Voditeljica Documente Vesna Teršelič predstavila je izvještaj o praćenju suđenja za ratne zločine za 2024., izvijestivši da su prošle godine vođena 54 kaznena postupka koji su bili u fazi rasprave. Od tih postupaka, dodala je, 33, odnosno 61,11 posto, vodi se u odsutnosti, što smatra lošim.
"Zabrinjava i kada vidimo tko su okrivljenici i optuženici jer nemamo nijedan postupak za ratni zločin koji se vodio protiv pripadnika Hrvatske vojske ili MUP-a RH, samo su tri kaznena djela protiv pripadnika HVO-a i riječ je o djelima počinjenim na području Bosne i Hercegovine. Svi ostali postupci bili su protiv pripadnika srpskih paravojnih i parapolicijskih snaga", izvijestila je.
Riječ je o 187 okrivljenika, od kojih su tri (1,6 posto) iz HVO-a, a 184 (98,4 posto) iz srpskih paravojnih i parapolicijskih snaga, kazala je. Napomenula je da imamo velik broj postupaka u predistražnoj fazi i postupaka u kojima još nema optužnica, što zabrinjava jer smo u godini kada smo već obilježili 30. godišnjicu VRA Bljesak za koju nikada nije proveden nijedan postupak ni za jedan zločin, a zločina je bilo.
"Postupci koji se tiču akcije Bljesak uglavnom su u nadležnosti Županijskog državnog odvjetništva Osijek i oni nam kažu da su ispitali jako puno svjedoka, a svi su iz jedinica HV-a ili MUP-a, i bojimo se da vlada zavjera šutnje. Stvarno je tužno da nijedan postupak koji se tiče akcije Bljesak nije došao do faze optužnice", ustvrdila je Teršelič.
Kada je riječ o VRO Oluja, stanje je kao i prethodnih godina, imamo nekoliko podignutih optužnica i nekoliko postupaka, pravomoćno okončane postupke za zločine u Mandićima, Prokljanima i Kijanima, ali, upozorava, nema ništa novo. Tako nema postupka ni za Bogdanovce, na što godinama upozoravaju, gdje su mahom stradali Hrvati, Albanci i pripadnici drugih nacionalnih manjina.
Obitelji smrtno stradalih i nestalih očekuju pravdu i da će je vidjeti kroz suđenje za ratne zločine, ali se to ne događa, ocijenila je, dodavši da je, uz suđenja u odsustvu, problem i nerazumna duljina trajanja postupka.
"Od priključenja Hrvatske Europskoj uniji učinkovitost procesuiranja ratnih zločina te transparentnost objava presuda stagnira. Iako se tada počela nazirati ideja da čin ratnog zločina zahtijeva nedvojbenu osudu, bez obzira na pripadnost žrtve i počinitelja, taj pristup u društvu od tada do danas nije u potpunosti zaživio", iznijela je ocjenu iz Documentina Izvještaja pod nazivom 'Skrivena pravda'.
U njemu se ističe da na stvaranje društvene klime utječu javni nastupi najviših državnih dužnosnika u kojima prevladavaju jednostrana i pojednostavljena tumačenja najnovije povijesti.
U svojim obraćanjima predsjednik RH, premijer i ministri obično ne spominju zločine koje su počinili pripadnici hrvatskih postrojbi, čak ni kad govore na lokacijama stradanja u kojima su u sudskim postupcima u Hrvatskoj izrečene pravomoćne kazne, stoji u Izvještaju.
Znakovita je i šutnja prigodom godišnjih obilježavanja obljetnica vojne akcije u Medačkom džepu te poricanje činjenica o Lori, a iznimka su obilježavanja godišnjice stradanja u Varivodama koje pohode predstavnici svih razina vlasti, otkuda su snažne poruke poslali tadašnji predsjednik Ivo Josipović i premijer Andrej Plenković, nagovijestivši mogućnost izgradnje povjerenja.
No umjesto uzajamnog priznanja patnje, proces je krenuo u smjeru onemogućavanja sudjelovanja predstavnika Srba u koloni sjećanja u Vukovaru i Škabrnji zbog uzastopnih poteza stranaka s desne strane političkog spektra, navodi se u izvještaju.
"Za uspostavu povjerenja važno je uzajamno priznanje patnje", poručila je Teršelič. Kao problem je navela i netransparentan postupak izbora glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića.
U iscrpnom Izvještaju Documenta daje i preporuke za efikasnije procesuiranje ratnih zločina u kojima, među ostalim, smatraju da je potrebno prekinuti s anonimizacijom osobnih podataka i imena okrivljenih za ratne zločine zbog značaja procesuiranja ratnih zločina za društva u Hrvatskoj i u ostalim postjugoslavenskim državama.