Fjodor Mihajlovič Dostojevski jedan je od najvažnijih pisaca 19. stoljeća, koji je oblikovao trendove u književnosti te inspirirao stotine i tisuće budućih autora. Vjerni je predstavnik realizma koji se smatra majstorom psihološkog portreta likova. U svojim djelima se bavio pitanjima morala, slobodne volje, religije i patnje, sve u kontekstu vremena u kojem je živio.
Rani život u carskoj Rusiji
Rodio se 1821. godine u Moskvi. Rano djetinjstvo proveo je sretno u velikoj obitelji, ali mu je otac preminuo kada mu je bilo samo petnaest godina. Majka je umrla nekoliko godina kasnije. Dostojevski se teško nosio sa smrću roditelja te odlučio prekinuti svoj studij na vojnom fakultetu i posvetiti se književnosti.
U vrijeme revolucionarnih godina 1848. i 1849. Rusija nije bila žarište protesta i demonstracija. Razlog tomu bila je čvrsta ruka cara Nikole I., koji je Rusko Carstvo pretvorio u policijsku državu u kojoj je svaka naznaka protesta odmah ugušena u korijenu, bilo zatvaranjem ili ubijanjem.
Odlazak u Sibir
Dostojevski je bio idealist koji se priključio grupi ljudi koji su težili promjeni. To ga je dovelo do suđenja u kojemu mu je izrečena kazna od pet godina zatvora u Sibiru. Tamo je pisao i čekao da se vrati svojoj obitelji. Kada je odslužio kaznu, dočekale su ga tužne vijesti - umrla mu je supruga. U životu se dva puta ženio, a druga supruga Ana Snitkina bila mu je podrška do kraja života.
Njegov život je obilježila ovisnost o kocki. Nekoliko puta je skoro bankrotirao, a iz problema su ga izvlačili žena i obitelj.
Karijera
Karijera mu počinje 1846. godine romanom Poniženi i uvrijeđeni. Kritičari dijele njegovo stvaralaštvo na fazu prije Sibira i nakon njega, naglašavajući kako su mu djela nakon Sibira postala intimnija, dublja, više okrenuta temeljnim filozofskim pitanjima i znatno kvalitetnija.
Najpoznatije djelo Dostojevskog, Zločin i kazna, objavljeno je 1866. godine. U njemu istražuje pitanja morala, preispituje postojanje Boga i slobodu govora. U Braći Karamazovima nastavlja iznositi svoja mišljenja o religiji i filozofiji kroz konflikt razumnog i emotivnog. Također je pisao Idiota - roman u kojem se Miškin suočava s problemima korumpiranog društva. Njegovi romani uvijek skrivaju duboke teme filozofije i vjere koji su zamaskirani ispod kompleksnih radnji i još kompleksnijih likova.
Dostojevski je imao popriličnu publiku još za života. O njegovim djelima pričalo se ne samo po ruskim krčmama i salonima već i u akademskim i političkim krugovima. Smatralo ga se predvodnikom novog vala pisaca koji izazivaju trendove egzotičnog i mističkog romantizma te se okreću mračnim, pesimističnim i realnim temama koje publiku neće ostaviti ravnodušnom.
Umro je 1881. godine od posljedica epilepsije s kojom se dugo borio. Njegova djela su ga nadživjela - danas je jedan od najčitanijih pisaca i vjerojatno najpoznatiji ruski književnik. Njegova veličina ne mjeri se samo kvalitetom njegovih djela već i revolucionarnim pristupom književnosti koji inspirira književnike već 150 godina.