Foto: Hina
EU se u posljednjim godinama pokazao kao dobar poligon za iživljavanje. Grcima su uskraćeni lijekovi, policija je građane tukla bespoštedno, roditelji su djecu ostavljali pred ubožnicima, a ustavni sud je propustio baš svaku priliku da zaštiti ustavna, pa i ljudska prava. Slično je bilo i u Španjolskoj, gdje su prosvjedi represijom odvedeni u apatiju i gdje se ustav također korigirao kako bi se ispunili zahtjevi troike. Bilo je i svjetlijih primjera, poput Portugala koji je zaigrao poštenije prema svojima pa ustavom odbacio većinu mazohističkih zahtjeva.
Kraj eksperimenta
Konsenzus da su mjere štednje nezakonita pušiona, a ne političke smjernice dostojne "filozofa kraljeva" postoji već neko vrijeme. Europski parlament je početkom godine sramežljivo i bez puno pompe proveo mlaku i prezira vrijednu "istragu" troike u kojoj je na mlak i prezira vrijedan način priznao navedeno.
Mario Draghi je pjesmu okrenuo u Jackson Holeu, gdje se na užas i javno negodovanje Njemačke usudio čitav govor posvetiti potrebi za izmjenom mandata Središnje banke vješto je upakiravši u priču o nezaposlenosti i njezinim posljedicama za eurozonu i širi EU.
Pad potrošnje, godine deflacije i interne devalvacije su učinile svoje. Kako ovih dana čitamo u vijestima, bilo da je riječ o jednom od šefova Središnje banke koji javlja o masivnoj slabosti ekonomije eurozone ili potpunom krahu grčke burze, situacija je upravo onoliko ozbiljna koliko to sugeriraju očajnički plan Junckera i Središnja banka spremna da po hitnom postupku, prije nego što nas deflacija i neimaština požderu sve odreda, ponovno usvoji Keynesa i stvori čitav bilijun novih eura.
Nakon pet godina inzistiranja na štednji, vrijeme je za potrošnju.