Sedmi predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Andrew Jackson rođen je 1767. godine u Waxhawu, u Sjevernoj Karolini, a kao mladić priključio se američkoj vojsci i sudjelovao u ratu 1812. godine. Nakon rata zainteresirao se za politiku te je sudjelovao u osnivanju Demokratske stranke. Jackson je odradio dva mandata kao američki predsjednik, a njegova ostavština ispunjena je katastrofalnim odlukama.
U ratu SAD-a i Velike Britanije 1812. godine upucan je kada se borio na američkoj strani. O tom se ratu u Europi malo uči, a radi se o sukobu između ove dvije države koji je nastao kao rezultat nametanja Amerikancima da ne trguju s Francuskom.
Naime, 1812. godine Velika Britanija već je 10 godina bila vodila rat s Napoleonovom Francuskom te je zahtijevala od SAD-a da prekine trgovinu s tom zemljom kako bi naštetila njezinoj ekonomiji. U ratu je zapaljena Bijela kuća, ali je situacija deeskalirala nakon Napoleonovog pada.
Poučen iskustvom rata, Jackson se borio za prava običnog čovjeka. Smatrao je da su prava individualaca glavna američka vrijednost koja će mu omogućiti mandat. U tome je i uspio. 1830-e bile su obilježene novim valom imigracije u SAD-u te većim uključivanjem običnog čovjeka u politiku. Kako je bio karizmatičan lik koji je iza sebe imao i vojnog iskustva, mnogi su ga smatrali idealnim kandidatom za vođenje države. Bili su u krivu.
Andrew Jackson osvojio je izbore 1829., a već je iduće godine donio jedan od najkontroverznijih zakona u povijesti SAD-a - Zakon o uklanjaju Indijanaca. Prema tom zakonu, postalo je legalno izbacivati domorodačke stanovnike s njihovog teritorija i slati ih dalje na zapad.
Američka vojska započela je nasilno prebacivanje mnogih plemena, u kojem je dislocirano preko 70.000 ljudi. Zanimljivo je da su prognani čak i pripadnici plemena koji su preuzeli europski način života kako bi se Amerikanci prema njima ponašali ljudskije.
Indijanci su tako bili prisiljeni pokupiti svoje stvari i odseliti se. Procjenjuje se da ih je oko polovine umrlo na putu. Naime, američka vojska nije im dala hranu, odjeću ili bilo što drugo što bi im pomoglo da prevale tisuće kilometara u divljini.
Osim toga, Andrew Jackson bio je strastveni branitelj ropstva. Sam je posjedovao stotine robova, a prema nekim izvorima, obogatio se preprodajom crnačkog stanovništva. Zabranio je abolicionističko štivo i u svojim govorima često napominjao važnost ropstva za ekonomiju južnih zemalja.
Osim što je moralno bio vrlo upitan za današnje standarde, mnogi ga opisuju kao ekonomski neobrazovanog. Smatrao je državnu američku banku korumpiranom i preusmjerio je novac na novi sustav od pet banaka, koji je doveo do ekonomske krize tijekom 30-ih godina. Mnogi su ga optuživali da je banke dao u ruke nesposobnjakovićima čija je jedina kvaliteta bila činjenica da su bili njegovi pristaše.
Umro je 1845. od posljedica tuberkuloze, a u američkoj povijesti ostao je zapamćen kao predsjednik koji nije poštovao prava ni Indijanaca ni Afroamerikanaca. Temeljni problemi SAD-a za vrijeme njegovog predsjedništva nisu riješeni, a kulminirat će Američkim građanskim ratom u 1860-ima.