Gretchen Rubin, autorica, istraživačica i majka, više od deset godina proučava znanost o sreći. Tijekom tog rada prikupila je niz lekcija koje mogu pomoći u stvaranju ispunjenijeg života, a mnoge od njih posebno su korisne u roditeljstvu. U tekstu za CNBC izdvojila je 12 pravila kojih se sama pridržava i koja, kako kaže, čine veliku razliku u svakodnevici obitelji.
Ako ste isplanirali savršen obiteljski dan, a dijete jednostavno nije raspoloženo, vrijedno je zastati i prilagoditi se. Nema smisla inzistirati na aktivnosti koja bi trebala biti zabavna, poput odlaska u zoološki vrt, ako dijete prolazi kroz val ispada bijesa. Ponekad je fleksibilnost najbolja odluka.
Djeca trebaju osjetiti da roditelj ostaje stabilan, bez obzira na njihovo ponašanje. Kada odrasli uspiju sačuvati mirnoću, stvaraju okruženje u kojem se i dijete lakše smiruje i u kojem ne osjeća pritisak da "regulira" raspoloženje roditelja.
Mali rituali pozdravljanja i dočeka stvaraju atmosferu pažnje i nježnosti u domu. Rubin naglašava važnost toga da djeca, ali i partner, osjete da ste iskreno sretni kad se pojave na vratima. Kratak zagrljaj ili dodir često vrijede više od dugog razgovora.
Posebni doručci za blagdane ili bezazlene prvoaprilske šale donose radost i djeci i roditeljima. To su mali, brzi rituali koji dan mogu učiniti posebnim i pamtljivim.
Ako dijete želi obući neusklađenu odjeću ili spavati s glavom na dnu kreveta, nema potrebe da to bude problem. Rubin citira Samuela Johnsona: "Sva strogost koja ne teži povećanju dobra ili sprječavanju zla, besposlena je." Drugim riječima, neke borbe jednostavno nisu vrijedne energije.
Rubin dijeli djecu (i odrasle) u četiri tipa - obveznike, ispitivače, podupiratelje i buntovnike. Ovisno o osobnosti, dijete na isti zadatak, primjerice vježbanje klavira, može reagirati na sasvim različite načine. Pristup koji poštuje osobnost donosi puno bolje rezultate.
Spremnost na smijeh, pa i na šalu na vlastiti račun, pomaže u pretvaranju stresnih situacija u uspomene. Kada je njezina kći preokrenula cijelu kuhinju, Rubin se umjesto ljutnje odlučila nasmijati i s vremenskim odmakom to joj se pokazalo kao dobro uložen refleks.
Roditelji djeci mogu pomoći da prepoznaju vlastite talente: snalažljivost, maštu, pamćenje ili kreativnost. Takve rečenice grade samopouzdanje i pokazuju da roditelj vidi i cijeni njihove kvalitete.
Umjesto poricanja ("Ne bojiš se klaunova"), Rubin preporučuje reakciju koja pokazuje empatiju: prepoznati da se dijete sada osjeća drukčije nego prije ili da ga je komentar doista povrijedio. Time se uči da su osjećaji legitimni i da se mogu izraziti.
Često roditelji nenamjerno potiču dijete da ostane u negativnim mislima postavljajući pitanja poput: "Je li ti nastava danas opet bila dosadna?". Mnogo je korisnije pričekati da dijete samo iznese problem, umjesto da ga guramo prema neugodnim temama.
Ono što je odraslima jednostavno, djeci zna biti frustrirajuće. Kuke umjesto vješalica, predmeti na nižim policama i mala stolica u kuhinji ili kupaonici smanjuju napetost i jačaju djetetovu samostalnost.
U trenucima kada roditeljstvo djeluje iscrpljujuće, Rubin se podsjeća koliko faze brzo prolaze. Naglašava da djeca rastu nevjerojatnom brzinom i da jedno od najvećih darova koje roditelj može pružiti jest vlastito zadovoljstvo i mir.