Djeca vrlo rano upijaju financijske poruke koje čuju kod kuće, a istraživanja pokazuju da obrasce vezane uz novac usvajaju već oko pete godine života. Kroz svakodnevne rečenice roditelja stvara se njihov prvi odnos prema trošenju, štednji i navikama u kućanstvu. Te fraze često otkrivaju ne samo vrijednosti u obitelji nego i financijske poteškoće koje su roditelji pokušavali ublažiti ili sakriti. Dakle, prema stručnjacima i istraživanjima, ove rečenice odaju da su se roditelji borili s financijama.
Obitelji s manjim budžetom često planiraju kupovinu prema sniženjima i traže najbolju ponudu kako bi uštedjele. To se odnosilo i na poklone i na osnovne namirnice, što je zahtijevalo puno vremena i strpljenja. Ovakva fraza obično znači da su roditelji morali raditi kompromise kako bi pokrili sve troškove, piše YourTango.
Istraživanja pokazuju da obitelji koje više kuhaju kod kuće troše manje i jedu zdravije. Izbjegavanje restorana bilo je način uštede, ali i prilika za kvalitetno zajedničko vrijeme. Ova rečenica često otkriva da obitelj nije imala mogućnosti za česte obroke izvan kuće.
Ova rečenica služila je kao način da se izbjegne izravno odbijanje, bez narušavanja dječjeg entuzijazma. Roditelji su željeli uštedjeti i istovremeno omogućiti poneku posebnu želju u prigodama kada je to bilo izvedivo. Takva praksa učila je djecu strpljenju i razlikovanju važnijih želja.
Ova fraza predstavlja nježno odgađanje u trenucima kada si obitelj nešto ne može priuštiti. Na taj su način roditelji održavali nadu i štitili djecu od osjećaja uskraćenosti. Ovakav pristup pomogao je ublažiti financijski stres bez stvaranja negativnih emocija.
Roditelji s ograničenim primanjima često djecu uče razlikovanju želja i potreba kako bi spriječili impulzivno trošenje. Ovakvo pitanje poticalo je promišljanje o stvarnoj vrijednosti predmeta. Mnogima je upravo to oblikovalo kasniju financijsku odgovornost.
Fraze koje potiču zahvalnost učile su djecu razumijevanju tuđe situacije i cijenjenju onoga što imaju. Roditelji su, unatoč poteškoćama, naglašavali perspektivu i suosjećanje. Takve poruke često doprinose većoj empatičnosti u odrasloj dobi.
Kada bi se pojavili troškovi poput izleta ili članarina, roditelji su izbjegavali izravno reći da nešto ne mogu priuštiti. Često bi pronalazili načine da djecu nečemu ne uskrate, čak i uz vlastita odricanja. Mnoga djeca nisu bila svjesna tih napora jer su ih roditelji željeli zaštititi.
Ova je rečenica služila za učenje da je novac rezultat rada i truda te da zahtijeva odgovorno upravljanje. Kroz nju su roditelji prenosili važnost promišljenog trošenja. Takve poruke često stvaraju jasniji osjećaj vrijednosti novca kasnije u životu.
Studije pokazuju da su osobe s manje novca često sklonije međusobnoj podršci i dijeljenju. Roditelji su naglašavali da je najveće bogatstvo obiteljska bliskost, a ne materijalne stvari. Ovakve poruke doprinose stvaranju snažnog emocionalnog temelja u obitelji.
Kada bi se pojavile dodatne obaveze, roditelji su djecu umirivali ovom frazom kako bi ih zaštitili od briga. Ona je stvarala osjećaj sigurnosti i stabilnosti u kućanstvu. Unatoč poteškoćama, roditelji su nastojali djetinjstvo održati što bezbrižnijim.