Zaboravite ocjene, ovo je jedina vještina koja je vašem djetetu zaista potrebna

Roditelji često ulažu velik trud kako bi djeca uspjela u vanjskom svijetu, uče ih riječima, pravilima ponašanja i svakodnevnim rutinama. No, postoji jedna tiha, ali presudna vještina koja određuje hoće li dijete biti sretno i stabilno u životu: samosvijest. Dječja psihologinja Reem Raouda koja je godinama proučavala odnose roditelja i djece, tvrdi da je upravo to najvažnija vještina kojoj možemo naučiti svoje mališane.

To znači da dijete zna prepoznati i razumjeti vlastite osjećaje, potrebe i unutarnji glas. Djeca koja se osjećaju sigurno u tome tko su, lakše se nose s izazovima, odnose se bolje prema drugima i donose zdravije odluke. Ako toj povezanosti nedostaje temelja, njihovo samopouzdanje može se lako urušiti.

Što nas može udaljiti od sebe?

Često to činimo nehotice, dobronamjernim rečenicama koje zapravo umanjuju djetetove emocije. Primjerice:

• Dijete plače jer ste mu uzeli igračku, a vi kažete: "Ma nije to ništa."
• Kaže da se boji mraka, a vi odgovorite: "Nemaš razloga za strah."

Time šaljemo poruku da osjećaji koje doživljavaju nisu važni, ili da su netočni. Ako se to ponavlja, dijete počinje sumnjati u vlastite osjećaje i gubi vezu sa sobom. Dugoročno, to može dovesti do anksioznosti, nesigurnosti ili povlačenja.

Zašto je ta povezanost toliko važna?

Djeca koja razumiju sebe:

• lakše podnose stres i razočaranja,
• vjeruju vlastitim instinktima,
• postavljaju zdrave granice,
• manje su podložna utjecaju vršnjaka.

Takva djeca razvijaju istinsko samopouzdanje, ne zato što su ih drugi hvalili, već zato što znaju tko su i da su vrijedna takva kakva jesu.

Kako razvijati tu vještinu kod djece?

Dobre vijesti: ne morate mijenjati sve. Dovoljne su male, svakodnevne promjene u pristupu. Raouda predlaže sedam jednostavnih koraka.

Potvrdite osjećaje, ne umanjujte ih

Umjesto: "Nije to ništa.", pokušajte reći: "Vidim da si tužan, to ti je važno." Dijete tako uči da su njegovi osjećaji stvarni i da ih smije izraziti.

Pokažite prihvaćanje, čak i kad je teško

Dopustite djetetu da bude ljuto, zbunjeno ili uplašeno, bez osude. Kad se osjeća prihvaćeno i u tim trenucima, raste mu povjerenje u sebe.

Dajte im prostor za odluke

Manje pretjeranog kontroliranja, više slobode. Dopustite im da biraju odjeću, rješavaju manje sukobe ili odluče kako će provesti slobodno vrijeme, u skladu s dobi.

Budite im primjer

Govorite o vlastitim emocijama. Primjerice: "Osjećam se umorno, trebam trenutak tišine." Dijete tako uči da je u redu imati osjećaje i da ih može izraziti bez srama.

Izražavajte se suosjećajno

Pitanja poput "Zašto si to napravio?" zamijenite s: "Kako si se tada osjećao?" To potiče promišljanje o vlastitim postupcima i razvija sposobnost razmišljanja o sebi.

Promatrajte što se krije iza ponašanja

Ako dijete viče ili se ponaša burno, pitajte se: "Što mu zapravo treba?" Umjesto da ga osudite, pokušajte ga razumjeti.

Pohvalite tko jesu, ne samo što rade

Ne hvalite samo postignuća. Recite i: "Baš si brižan prema prijateljima." "Sviđa mi se koliko si znatiželjan." To im pomaže da se osjećaju voljeno bez obzira na uspjeh.