KAKO odrastamo, naš se odnos s roditeljima neizbježno mijenja, ponekad nabolje, a ponekad nagore. Održavanje zdrave dinamike u ovoj novoj životnoj fazi zahtijeva trud, ali i ravnotežu između empatije, poštovanja i iskrene komunikacije, piše HuffPost.
Terapeutkinja Nedra Glover Tawwab, autorica knjige Postavite granice, pronađite mir, na Instagramu je podijelila objavu pod nazivom Stvari koje odrasla djeca žele čuti, u kojoj je navela jednostavne, ali moćne rečenice koje roditelji mogu uputiti svojoj odrasloj djeci. Stručnjaci su objasnili zašto upravo te riječi imaju snažan iscjeljujući učinak.
"Odrasla djeca često čeznu za potvrdnim frazama od svojih roditelja, poput priznavanja prošle boli ili izražavanja razumijevanja", rekla je za HuffPost bračna i obiteljska terapeutkinja Lara Morales Daitter. "Ove afirmacije mogu imati značajnu iscjeljujuću moć, posebno kada su roditelji možda bili zaokupljeni vlastitim izazovima, što je dovelo do neispunjenih emocionalnih potreba u djetinjstvu."
Dvije jednostavne riječi koje mnoga odrasla djeca žele čuti više od ičega. Terapeut i autor Jor-El Caraballo objašnjava:
"Kako generacija X, milenijalci, pa i dio generacije Z počinju više razmišljati o svom odgoju, počeli su u potpunosti prepoznavati kako su izbori njihovih roditelja utjecali na njih. U nekim slučajevima, ti su izbori predstavljali izazove za njihovo mentalno zdravlje. Mogućnost da ih roditelji validiraju i ispričaju im se bila bi velika pobjeda za odraslu djecu koja nastoje prekinuti neke negativne obiteljske cikluse i krenuti naprijed s boljim mentalnim zdravljem."
Bračna terapeutkinja Arielle Dualan dodaje da je važno da roditelji preuzmu odgovornost za bol koju su možda nanijeli, čak i nenamjerno. "Većina odrasle djece razumije da njihovi roditelji nisu savršeni i da su imali najbolje namjere kada je riječ o roditeljstvu", ističe.
Isprika postaje još snažnija kada se doda pitanje: Kako to možemo riješiti?. "Preuzimanje odgovornosti ne samo da stvara prostor za emocionalni popravak i povezanost, već i modelira poniznost i relacijsko iscjeljenje", objašnjava Dualan.
Ova izjava ne opravdava loše roditeljske odluke, ali pruža važno priznanje. "Kao mladoj odrasloj osobi, pogotovo onoj bez djece, teško je sagledati djetinjstvo iz perspektive roditelja koji je istodobno radio, brinuo se za dom i pokušavao sačuvati prijateljstva", objasnila je Glover Tawwab.
Roditelji koji otvoreno priznaju da su bili preopterećeni i bez podrške često svojim odraslim potomcima daju novo razumijevanje. "Da sam imala više podrške, resursa, financija, da nisam prolazila kroz razvod... prepoznavanje tih stvari može biti vrlo iscjeljujuće za odnos između roditelja i odraslog djeteta", dodala je terapeutkinja.
Bez obzira na dob, svi želimo čuti da su naši roditelji ponosni na nas. "Mnogi stariji roditelji odgajali su djecu da 'budu bolja' i postignu više nego što su oni mogli", rekao je Caraballo. "To je potaknulo samopouzdanje, ali i tjeskobu oko uspjeha. Čuti: 'Ponosan sam na ono što si postigao i tko si' može biti svjetionik nade za odraslu djecu koja sumnjaju u sebe."
Neki roditelji teško prihvaćaju da njihova djeca biraju drugačiji životni put. Ipak, podrška u tim trenucima ima ogroman značaj.
"Ova potvrdna izjava prepoznaje individualnost odraslog djeteta i potvrđuje njegovu autonomiju u donošenju odluka", kaže Morales Daitter. "Ona prenosi roditeljsko prihvaćanje i validaciju, potičući osjećaj osnaženja i emocionalnog blagostanja."
Kada se odrasla djeca suočavaju s izazovima, često žele podršku, a ne nužno rješenja. "Odrasli roditelji moraju zapamtiti da sam i ja pogriješila, donosila loše odluke", kaže Glover Tawwab.
Izravno pitanje "Želiš li savjet ili da te samo saslušam?" pokazuje poštovanje prema autonomiji odraslog djeteta i izbjegava nepotrebno uplitanje. "Uskočiti s 'imam savršen odgovor' nije uvijek dobrodošlo", dodaje terapeutkinja.
Bez obzira na godine, utješno je znati da roditelj i dalje predstavlja sigurno utočište. "Posao roditeljstva ne završava kad djeca postanu odrasli - odnos se samo mijenja", ističe Caraballo.
"Stariji roditelji trebaju preusmjeriti fokus na vlastite interese, ali to ne znači da ne mogu i dalje biti prisutni i podržavajući. Pronalaženje ravnoteže između brige i poštovanja granica ključ je trajne povezanosti", zaključuje.