Što možemo naučiti o odgoju djece od plemenskih društava? Svašta!

MODERNA društva jako su sklona sve ono što nije moderno i super razvijeno nazvati primitivnima, a opet, baš zbog toga što smo toliko razvijeni i napredni često smo pod tolikim pritiskom svega oko nas da mnogi požele barem se nakratko pretvoriti u jednu svevremensku plemensku obitelj. I bili bi u pravu, jer toliko toga možemo naučiti baš od takvih društava. Ne samo po pitanju odgoja djece, ljudskih odnosa i načina života, već puno toga i o prirodnoj kontracepciji, planiranju obitelji. 
 

O svemu tome pisali su na portalu Evolution Instituta gdje su se odlično pozabavili brojnim pitanjima koja muče razvijena društva, a o kojima bi toliko toga mogli naučiti baš od onih koje smatramo primitivnima. 

 

Za primjer su uzeta brojna plemenska društva koja i danas preživljavaju u prilično teškim životnim uvjetima i u kojima je glavni preduvjet kvalitetnog života dobro planiranje i dobra životna strategija, a gdje opet preživljavaju odgajajući više djece nego što ih imaju obitelji zapadnih civilizacija. 

Takvih društava danas je malo. Razasuti su u najizoliranijim dijelovima svijeta i svakodnevno im prijeti izumiranje, no srećom, postoji debela antropološka građa u kojima je čitav niz dokaza njihovih običaja. Uostalom, ni sama Europa nije baš toliko dugo u cijelosti "moderna" jer nekada su razvijene bile tek gradske, urbanije sredine, a u ruralnim dijelovima svake europske zemlje čak se i danas slijepo njeguju brojni narodni (takozvani primitivni) običaji. 

I sve su to primjeri dobrog roditeljstva, dobrog reproduktivnog planiranja, dobre obiteljske prakse tako da stvarno ne postoji dokaz kojim bi plemenska društva mogli stvarno opisati kako društva koja nemaju pojma kako živjeti. Jer, tko kaže da Mi to radimo bolje od Njih?

 

Danas znamo za monogamna i poligamna društva gdje žena ima dijete s jednim partnerom, gdje muškarac ima djecu s mnogim partnericama, a postoje i društva skrivena na izoliranim područjima Južne Amerike gdje ljudi žive u skladu sa svojim prastarim vjerovanjima da dijete ne nastaje od samo jednog muškarca već od sjemena svih muškaraca s kojima je žena imala odnos i na taj način dijete pobire najbolje odlike svih tih muškaraca.

 

U takvim plemenima ženu se doslovno potiče na ono što bi naše društvo nazvalo promiskuitetno ponašanje kako bi njeno dijete bila snažno, hrabro, vješto, pametno - i zato svaki muškarac koji je sudjelovao u seksualnom činu zajednički sudjeluje u odgoju njenog djeteta, baš kao što to čini i obitelj tih muškaraca. Dakle, pleme koji diše jednako za sve, za razliku od naših društva gdje se takav oblik odgoja sigurno ne može naći nigdje. 

Tko pomaže samohranim roditeljima? 

Nema nijedne kulture na svijetu koja će okrenuti leđa samohranim roditeljima, no dok se u modernim društvima o takvim roditeljima brinu zakoni i propisi, nazadna, primitivna društva taj problem rješavaju drugačije. I u svakom slučaju, civiliziranije. 

U našim društvima djecu samohranih roditelja često odgajaju dadilje, tete, netko tko će biti s njima dok roditelj radi i zarađuje za najophodnije - hranu, u plemenskim je društvima sustav malo drugačiji, iako, ako pogledamo i nas i njih - očevi najčešće nisu ti koji se bave djecom. 

Okej, u našim se društvima očevi već u dosta velikoj mjeri posvećuju odgoju i brizi, plemenska društva takvu praksi nemaju iz jednostavnog razloga što muškarci brinu o "važnijim stvarima za preživljavanje". 

Zato djeci često brinu rođaci, rođakinje. Negdje je praksa da o majci i bebi brine isključivo majčina strana obitelji, a negdje je vrlo uvriježeno da o maloj djecu brinu starija djeca koja su u brojnim plemenskim društvima glavni staratelji maloj djeci - braći/sestrama/rođacima. 

Kontrola rađanja 

Iako bismo moderno mogli popljuvati svako nazadno društvo jer žene pojma nemaju o kontracepciji i siromašni su zato što znaju samo rađati, postoji puno dokaza naše enormne zablude. 
 

Gotovo da nema plemena koje se ne razumije u kontracepciju i kontrolu potomstva, a to što najčešće imaju puno djece nije odraz neznanja već njihovih običaja. 

Zanimljivi su zato primjerice Bušmani s juga Afrike kod kojih je uočeno da obitelji imaju puno djece, ali razlika među djecom uglavnom nije manja od četiri godine. Kako to objasniti? 

Jedno njihovo objašnjenje je da dojenjem odgađaju ovulaciju, no kako taj primjer baš ne drži vodu, odnosno tako na njega gledaju suvremena društva s obzirom na dosta isprobanih dokaza, prelazimo na njihovu drugu teoriju, odnosno običaj, a to je onaj da žena dok god doji ne spava sa svojim muškarcem. I to samo iz razloga da dobiju veću dobu razliku među djecom kako bi se svakom mogli posvetiti ponaosob, s dovoljno vremena da dijete dovoljno osnaži i sazre prije dolaska nove bebe. 

U tom pogledu dobar je i primjer stroge prakse po kojoj muškarac i žena ne smiju imati odnos prije braka kako bi se spriječile situacije da žena mora sama odgajati dijete. 

Onoliko djece koliko ih obitelj može prehraniti 

Za razliku od plemena u kojima obitelji često svjesno staju na onolikom broju djece koliko ih svojim mogućnostima mogu prehraniti i skrbiti o njima, moderna društva više ne slijede takve običaje jer danas obitelji najčešće staju na određenom broju djece unatoč tome što bi i njima i drugima mogli priuštiti puno više no što je slučaj u plemenima s brojnim potomcima. 

Zato su periodi obilja u svakom plemenskom društvu znak da žene sada mogu roditi još jedno dijete. A razlog bi isto mogli nazvati civiliziranijim od modernog, jer u plemenskim društvima više djece znači više ljudi koji će brinuti jedni od drugima, odnosno o roditeljima i starim članovima obitelji koji zbog svoje dobi više ne mogu skrbiti sami o sebi i svojoj imovini.