Mogu li žene imati sve? Ovo pitanje raspravlja se još od početka modernog feminizma šezdesetih godina, a ni u 2025. godini ne gubi na važnosti. Iako vlade tvrde da je majkama lakše nego ikad uskladiti karijeru i obitelj, zahvaljujući različitim programima i olakšicama, mnoge žene koje balansiraju između dugih radnih dana i roditeljskih obveza smatraju da radna mjesta još uvijek zaostaju. Poslodavci, kažu, ne prepoznaju napore koji prethode radnom vremenu, a pritisak da se radi istim tempom kao kolege bez djece svakodnevna je prepreka.
Roditelji su za Daily Mail podijelili svoja iskustva o mukama s kojima se susreću pokušavajući sačuvati zdrav razum dok balansiraju između majčinstva i karijere, što većinu, unatoč svim naporima, ostavlja potpuno iscrpljenima. Stalni stresori mogu imati ozbiljan utjecaj na mentalno zdravlje, upozorava obiteljska psihologinja dr. Jo Stuart.
"Roditeljsko izgaranje nastaje kada svakodnevni zahtjevi roditeljstva nadmaše emocionalne i fizičke resurse kojima raspolažemo", objasnila je dr. Stuart. "To nije samo umor, već dublja emocionalna i fizička iscrpljenost koja se nakuplja tijekom vremena, jer su roditelji stalno 'uključeni' i nemaju vremena za oporavak."
Dr. Stuart, koja i sama ima dvoje djece, ističe jutarnje obveze, poput oblačenja djece, pripreme doručka i rješavanja problema u ponašanju, kao glavne uzroke jutarnjeg sagorijevanja. "Kada roditelji započnu dan već iscrpljeni, čak i manji izazovi mogu se činiti preplavljujućima", objasnila je. Naglašava važnost odmora kako bi se ublažio stres i zaštitila djeca. "Mirnija jutra ne znače nužno savršeno obavljanje svih zadataka, već znači usporiti i pokazati samilost. Kada su roditelji odmorniji i emocionalno stabilniji, djeca također osjećaju tu stabilnost."
Catherine Yardley (41), autorica i glavna urednica časopisa, majka je troje djece. Njezin dan počinje u 7 ujutro, a prva dva sata provodi pripremajući djecu za školu. "Dok ih odvezem i vratim se kući, već je malo poslije devet, a ponekad se osjećam kao da sam provela cijeli dan", kaže Catherine. "Neki misle da roditelji ne pridonoše ili da im je lakše. To nije istina. Nikada ne odmorate kad ste roditelj." Ova radna opterećenja majke opisuje kao "nepravedna" jer smatra da roditelji "odgajaju sljedeću generaciju" i da "svijet staje bez njih". Smatra da bi fleksibilno radno vrijeme trebalo biti pravo za sve, a ne privilegija.
Oliver (47), računalni inženjer i otac dvojice sinova s posebnim potrebama, navodi jutarnje izgaranje kao svakodnevni izazov. "Ne samo da se borimo s time što ne žele ići u školu, već i razbijaju kuću... ne možete izvući jednog iz kreveta, a da se drugi ne bori s vama." Njegov savjet poslodavcima je jasan - uvedite obvezne tečajeve. "Poslodavci bi trebali imati programe obuke koji bi im pomogli razumjeti kroz što roditelji djece s posebnim potrebama prolaze svakodnevno."
Vicki Broadbent, majka troje djece, podijelila je trenutak iz prošlog tjedna kada joj je trogodišnja kći istrčala kroz vrata. "Moj 15-godišnji sin zaboravio je torbu i morao se vratiti po nju... dok je moj suprug bio na poslovnom pozivu. Moja kći je istrčala van." Iako je situacija izbjegnuta, naporna jutarnja rutina ju je iscrpila. "Ljudi ne razumiju što sve treba da se djeca izvedu iz kuće. Male stvari zajedno čine nesavršenu oluju." Vicki predlaže da odjeli za ljudske resurse omoguće roditeljima kasnija jutra. "Rad na daljinu, dijeljenje posla i kasnija jutra trebali bi biti standard za roditelje."
Bolaji (35), socijalna radnica, majka tri dječaka, osjeća pritisak da radi na istoj razini kao netko tko nema obveza prema djeci. "Nekad su najteži dani oni kad se približavaju rokovi, a moj suprug je na poslovnom putu. Nakon cijelog dana, morala sam raditi kasno u noć, dok su djeca spavala." Iako njezini poslodavci dopuštaju fleksibilnost, suosjeća s roditeljima koji nemaju tu mogućnost. "Male promjene poput fleksibilnog početka radnog vremena ili mogućnosti uzimanja kratkoročnog dopusta bez osjećaja krivnje napravile bi veliku razliku."
Faye McCann (39), majka dvoje djece, uključujući sina s autizmom i ADHD-om, kaže da su im jutra "traumatična". "Phoenixove potrebe diktiraju brigu. Može imati napade bijesa, baciti doručak, ugristi sebe ili mene... Zatim moram otići na posao kao da se ništa nije dogodilo." Faye vjeruje da bi škole trebale ukinuti domaću zadaću. "To stvara ogroman pritisak na roditelje koji balansiraju užurban radni život i može ozbiljno utjecati na mentalno zdravlje."
Jay Mac (43) želi da korporativni sektor prestane diskriminirati očeve u radnom okruženju. "U našoj kući oboje preuzimamo odgovornost za djecu. Međutim, postoji stereotip da je briga o djeci isključivo na majci, što nije slučaj u našem domu." Jay je podijelio trenutak kad je morao odgoditi sastanke kako bi odgodio školu zbog napadaja tjeskobe kod sina. "Poslodavci bi trebali promijeniti svoje stavove i poticati očeve na veću uključenost."