RAZVIJANJE povjerenja kod tinejdžera ponekad se čini kao nemoguća misija, ali postoji način kako se povezati s djecom u toj fazi adolescencije, kada počinju tražiti sami sebe. Ipak, stručnjaci poručuju da se to povjerenje najčešće izgubi ne zbog njihove zatvorenosti, već zbog pogrešnih roditeljskih postupaka. Izdvojili su nekoliko ključnih pogrešaka koje roditelji čine, a trebali bi ih izbjegavati kako bi im se djeca povjerila.
Prevelik broj pitanja, neprestani savjeti i rješavanje problema umjesto njih čini tinejdžere zatvorenima. Stručnjaci savjetuju da poslušate djecu prije nego im počnete davati bezbroj savjeta i rješenja. Ovom se metodom izgrađuje povjerenje i potiče samostalnost koju tinejdžeri sve više traže u tom razdoblju.
Stavovi poput: "Prestani dramatizirati" ili "Sve je to dio odrastanja" mogu dati poruku da njihovi osjećaji nisu važni. Umjesto toga tražite otvorene poruke poput: "Kako se to čini tebi?", što otvara prostor govoru. Opet, važnost slušanja djece ključ je u tome da i dalje imate dobar i povezan odnos s njima, zato komunikaciju nemojte olako shvaćati.
Diktiranje djeci tijekom razdoblja adolescencije često samo dovodi do još većeg prkosa i raspiruje pobunu. Tinejdžeri cijene izbor - ponudite im opcije, vodite ih prema rješenjima, umjesto da im namećete autoritet koji namjerno neće htjeti poštovati, ili će to učiniti iz straha, a ne iz poštovanja prema vama.
Kad razgovor brzo pređe u: "Ti si uvijek", "Vi nikada" - tinejdžeri se zatvaraju. Umjesto toga upotrijebite "ja" izjave: "Primijetio/la sam" i zadržite ton smiren i neosuđujući, savjetuju iz ParentingTodayTeens.
Nitko ne voli da se tajne dijele drugima. Ako tinejdžeru kažete da nešto nećete govoriti drugim ljudima, držite se toga, čak i pred partnerom ili rodbinom, ako vas dijete zamoli i nije riječ o nečemu zbog čega je u opasnosti. Ta diskrecija gradi temelje daljnjeg povjerenja.
Kada pretjerano doživljavamo emocije tinejdžera kao svoje, oduzimamo im pravo na vlastite reakcije i rješenja, odnosno da ih dožive na način koji njima odgovara. To umanjuje njihovu sposobnost samopomoći i samostalnosti. Empatija roditelja potrebna je, ali uz postavljanje zdravih granica.