Foto: Facebook
OVAJ POST objavila je majka 10-godišnjeg Benjamina, dječaka s Aspergerovim sindromom nakon što je njegova zadaća razgalila učiteljicu, razred, obitelj, a dirnula je u srca i više od 35 tisuća ljudi na Facebooku.
Učiteljica je djeci dala zadaću da na osnovu 18 započetih pojmova nastave rečenicu kojima će opisati sebe. Nije ni slutila da će dječakova iskrenosti pokazati ovoliko emocija i misli koje taj dječak nosi u sebi, znajući koliko je poseban.
"JA SAM čudan, ja sam tu novi."
"ZNATIŽELJAN sam jeste li i vi takvi?"
"JA ČUJEM čudne zvukove u zraku."
"JA VIDIM da ih ne čujete i mislim da to nije fer."
"JA SE NE ŽELIM osjećati strano."
"JA SAM čudan, ja sam tu novi."
"JA SE PRAVIM da ste i vi čudni također."
"JA SE OSJEĆAM kao dječak iz svemira."
"JA DIRAM zvijezde i mislim da nisam odavde."
"JA SE BRINEM što bi drugi mogli misliti."
"JA PLAČEM kada mi se smije, od toga se osjećam jako loše i malo."
"JA SAM čudan, ja sam novi."
"JA RAZUMIJEM da ste i vi isto takvi."
"JA GOVORIM O SEBI da sam kao brodolom"
"JA SANJAM O DANU kada ću moći reći da je okej biti kao brodolomac."
"JA SE TRUDIM uklopiti se."
"JA SE NADAM da će mi se to jednog dana i dogoditi."
"JA SAM ČUDAN, ja sam ovdje novi."
Dok su ostala djeca na ovu zadanu temu pisala pjesmice i poeme, ovaj je dječak najiskrenije izrazio svoje osjećaje i pogled na samog sebe kao dječaka koji je među ostalom djecom - čudan.
No, kako je njegova mama uz post napisala - "Odličan rad Benjamine - pokazao si da si se itekako uklopio jer znaš, svi smo mi pomalo čudni."
I mi dodajemo isto!
Aspergerov sindrom inače je jedan od nekoliko poremećaja iz autističnog spektra kojeg se najčešće karakterizira kao poteškoće u društvenoj interakciji te najčešće ograničenim interesima i aktivnostima. Za takvu dijagnozu za koju se i stručnjaci lome nazvati je sindromom ili poremećajem, ne postoji adekvatno liječenje, ali se najčešće intervenira bihevioralnim terapijama fokusirajući se na nedostatke u vještini komuniciranja, no u samoj integraciji djece i osoba s takvim sindromom najbolje pomaže naglasak na prihvaćanju različitosti, a ne naglasak na njihovim nemogućnostima.
>>>Svi smo mi pomalo autistični<<<
S obzirom da se o ovim sindromima, kao i samom autizmu malo toga zna, a sve više o njemu pričamo, bilo bi lijepo da se društvo u cjelini malo više upozna sa simptomima kako bi znali adekvatno reagirati i samim time pomoći ovakvoj djeci i ljudima da se osjećaju bolje i prihvaćenije u društvu. Jer ako sebi već ne mogu toliko pomoći, to možemo mi umjesto njih. Jer svi smo mi u nekom pogledu malo čudni, zar ne?