Iskreno, kad sam prvi put čuo Čavoglave, tamo negdje 1992. godine, meni se to činilo prilično smiješnim. Dugokosi vojnik, koji glasom i imidžom imitira Alena Islamovića, ruga se poraženim četnicima, raspjevane zenge oko njega, kao nekakav loš vic. I Feral Tribuneu je to bio dobar povod za zbijanje šala, premda su bili svjesni i maligne pozadine, počevši od tog zloglasnog ZDS pozdrava na početku pjesme. Odlučili su o tome kritički pisati i time, htjeli ili ne, široj javnosti predstavili jednog ne baš talentiranog glazbenika.
Ostalo je, kao što znate, povijest.
U fenomenu Bojne Čavoglave mene je najviše fasciniralo što je simbolom hrvatskog domoljublja postala pjesma koja melodijski i ritmički vuče zapravo korijene iz istočne Jugoslavije – Makedonije, Srbije i Bosne. Meni je kao sinu Hrvata i Makedonke rođenom usred Beograda to postalo jasno iz prve.
Sjećam se kad mi je u mladosti neki jazzer objašnjavao neparne ritmove. Počeo je lupkati prstima kako bi mi objasnio kako, primjerice, zvuči sedmo-osminski ritam i ja sam odmah živnuo: "To imaš u makedonskoj glazbi koliko hoćeš". Prve mi padaju na pamet "Eleno, kerko" i "Makedonsko devojče", pjesme koje sam u djetinjstvu čuo milijun puta.
Naravno da nisam otkrio nešto posebno novo, desetljećima ranije Dado Topić je taj ritam sasvim primjereno iskoristio za pjesmu koja se i zvala Makedonija. Jedna od meni najdražih pjesama ex-Yu rocka, na početku Dado i broji 1-2-3 1-2 1-2, tako da i vi odmah možete ritmično lupkati prstima, baš kao meni onaj jazzer.
Kad smo izbjegli u Hrvatsku 1992. godine, smjestili smo se prvo u Stubičke Toplice. I jedne noći probudila me glasna glazba iz okolnog kafića u kojem su se uglavnom okupljali ljubitelji Parage i HSP-a. Pjevali su "Zovi, samo zovi", "Marširala Kralja Petra garda" i sličan repertoar, a mene je to dobrano preplašilo, jer sam ja sve te pjesme već čuo u ratobornoj Srbiji. Pa mi je prva pomisao bila da su se srpske postrojbe uspjele probiti čak na sjever Hrvatske.
Onda su mi neki objasnili da su to zapravo hrvatske pjesme, premda me stvarno zanima o kojem se to kralju Petru i njegovoj gardi radi.
Nemojte se svaditi je li ova ili ona pjesma srpska ili hrvatska (ili bosanska ili crnogorska), jer je to besmisleno kao i rasprava tko je od ovih naroda izmislio deseterac.
Hrvati, zajedno sa Srbima i ostalima imaju zajednički korijen narodne epike i glazbe, tako da ne čudi da su se pjesme lako prenosile s naroda na narod. Svi oni dijele i melos junačkih pjesama, koji se često temelji na prirodnom molu, jednostavnoj, pjevljivoj ljestvici, s donekle mračnim tonom, koja se svede uglavnom na igru oko 3-4 osnovna tona.
Neke pjesme, poput "Zovi, samo zovi", imaju i svoju molsku verziju (koju ne mogu naći na YouTubeu). A ova srpska junačka pjesma ima ne samo isti eolski mol kao i Čavoglave, nego i isti ritam. Uz bolju koreografiju i puno ljepši vokal, ako ćemo iskreno.
Nerijetko na forumima po društvenim mrežama naletim na one koji vele da je Bojna Čavoglave plagijat pjesme Sivi sokole. Ne treba vam puno slušanja pa da vidite što ljude navodi na taj zaključak, sami usporedite melodije iz retka "daj mi krila sokole da preletim planine" s Thompsonovim stihom "stala braća da obrane svoje domove".
Pjesma nema jasno podrijetlo, neki je smatraju crnogorskom, neki, pak, makedonskom ili srpskom, pa čak i kosovskom – što samo svjedoči o zajedničkom epskom i glazbenom fundusu naroda ovih prostora. Postoji u više verzija, s manjim razlikama u ljestvici i često u različitim ritmovima.
Nastala je prilično davno, a partizani su je prihvatili i tekstualno preradili. Pjevala se prije rata na radnim akcijama i sličnim prigodama, nemojte mi samo prodavati priču da je Thompson nikada ranije nije čuo. Iskreno, ne mislim da su Čavoglave plagijat, ali nisu ni posebno originalno djelo.
... Čavoglave bi postale omiljena junačka pjesma od Vardara pa do rijeke Čikole. Jer, ona u sebi nosi višestoljetnu zajedničku tradiciju junačke epike i glazbe Makedonaca, Srba, Crnogoraca, Bošnjaka – kao i Hrvata iz Hercegovine, Imotske krajine i Dalmacije. Čak i da je lirika ostala u svom osnovnom obliku, kao rugalica poraženim četnicima, pjevala bi se ona i u Tuzli, Cetinju, Bitolji, a bogami, makar potiho, i u Kuršumliji.
No, Thompson je odlučio pjesmu započeti s ustaškim pozdravom Za dom spremni, a u svojoj prvoj verziji, kad su se Čavoglave zapravo zvale "Nećete u Imotski", tekst je čak i spominjao ustaše kao dragu braću iz Imotskog. I time je osuđena na slušanje samo među onim Hrvatima kojima ovakve poruke nimalo ne smetaju.
Uz taj rockerski zvuk, pjesma je mogla biti još popularnija od one Dugmetove, koja s Čavoglavama dijeli ljestvicu, ritam i vokalni stil.
Ali je kod Dugmića, namjesto Hrvatske, ravna Jugoslavija.