Najprije su dolijetale takozvane uhode, koji su se, nakon temeljitog ispitivanja ´odstupnice´, glasali graktanjem. Glasali su se i u slučaju opasnosti od ´pljačkaša´.
Kad se cijela obitelj gavrana našla za ´stolom´, počela je živa aktivnost. Gavrani su trgali komade plijena, odlijetali s njim nedaleko od hranilišta i zatim ga spretno skrivali - većinom na tlo. Takvo ponašanje, misle znanstvenici, svjedoči o konkurentskoj strategiji, ali i ostavlja mogućnost drugima da ´skrivenu hranu´ ponovno opljačkaju.
Skrivanje hrane pod pritiskom konkurencije čini i pozornicu te ´igre´: ´skrivač´ svjesno pokušava - recimo, ciljanim manevrom skretanja - prikriti informaciju o mjestu gdje se nalazi njegova hrana, dok ´pljačkaši´ vješto pokušavaju prikriti svoje ´razbojničke´ namjere.
Takvo ponašanje, koje je dosad evidentirano samo kod primata, kvalificira se kao ´taktička prijevara´.
Zanimljivo je i to da ´pljačkaši´ zavlače ´skrivače´ pokazujući na trenutke potpunu nezainteresiranost. Tek što ´skrivač´ pomisli kako je njegov plijen na sigurnom, postaje žrtvom zablude. No, pokaže li se razbojnik nestrpljivim, ´pljačka´ mu u većini slučajeva ne uspijeva, jer ´skrivač´ onda iz sigurnosnih razloga proguta svoj zalogaj.