Čovjek koji je "izmislio" pojam 15 minuta slave, Edie Sedgwick, Velvet Underground i Nico, proslavio pop art, snimao filmove s namjerom da budu loši, pisao knjige o sebi i promijenio svijet umjetnosti u onakav kakav ga sad znamo, bio je osebujna ličnost pa i 25 godina nakon svoje smrti inspirira umjetnike, glazbenike i modne kreatore. Stoga ne čudi ni veliki interes za filmom, a na stranici na kojoj će biti prikazan, www.andyxthemovie.com, stoji i sat koji odbrojava točno vrijeme do početka filma, a posjetitelji do tada mogu pogledati foršpan i dva isječka iz djela.
"U budućnosti će svatko biti 15 minuta slavan"
Podsjetimo, Andy se predstavljao kao pisac, filozof, filmaš i umjetnik. Njegovi portreti limenki juhe i poznatih ljudi s društvene scene učinili su ga najpoznatijim predstavnikom pop art scene. Warhol je preminuo sa 58 godina i to samo dan nakon što je primljen u bolnicu zbog bolova u prsima. Ipak, kratko nakon operacije njegovo srce je stalo, a liječnici ga nisu uspjeli spasiti. Nakon toga naricala je cijela društvena scena SAD-a, ali i šire, a u "warholovskom duhu", svi su htjeli svojih 15 minuta slave. Ta rečenica, "U budućnosti će svatko biti 15 minuta slavan", ostala je jedna od njegovih najpopularnijih rečenica.
Ipak, Andy je postao slavan već početkom šezdesetih nakon što je izložio svoje čuvene limenke Campbell juhe, a tada je sve krenulo na bolje za njega. Radio je portrete poznatih ljudi, a nakon što je kritika napala njegov rad da je dosadan i da se ponavlja, Andy je u odgovarao kako on nije umjetnik već obnavljač. Da se Andy jako dobro zabavljao s kritičarima, govori i činjenica da nije nikad odstupio od svojih ideja ili promijenio način rada, a posebno je uživao dok je kritika polemizirala je li njegov rad satira komercijalne vulgarnosti ili veličanje komercijalne Amerike. Andy im nikada nije dao odgovor na to pitanje, ali jednom prilikom je iskreno ispričao: "Pitao sam deset ili petnaest ljudi za sugestiju. Naposljetku me jedna prijateljica pitala pravo pitanje: 'Što voliš najviše?' Tako sam počeo slikati novac".
"Umjetnik je netko tko proizvodi stvari koje ljudi ne trebaju imati"
Sve radove je stvarao u svom studiju koji je zvao "The Factory" uvijek okružen brojnim prijateljima i suradnicima, bez obzira je li stvarao slike, filmove ili radio na "projektima" poput Velvet Undergrounda. Njegov život uvelike je oslikavao njegovu umjetnost. Nikad nije napuštao kuću bez perike, naočala i make-upa. "Umjetnik je netko tko proizvodi stvari koje ljudi ne trebaju imati", bila je jedna od njegovih najdražih izjava.
Sam je svoje filmove smatrao dosadnima. Tako je u filmu "13 Most Beautiful Girls" imao 14 djevojaka, a kasnije je za medije komentirao kako je smatrao film toliko dosadnim da je mislio da nitko neće niti primijetiti da je jedna "viška". S Edie Sedgwick snimio je jedan cijeli dan u njenom stanu, ali i taj rad smatrao je nezanimljivim. Najmanje sreće imao je s glumicom Valerie Solanis.
Naime, 1968. godine upucala ga je u njegovom studiju te mu ranila pluća, jetru i slezenu jer su se posvađali oko filma. "Prije nego što sam propucan, uvijek sam mislio da živim na pola tu, a na pola tamo, uvijek sam sumnjao da gledam televiziju umjesto da živim život. Otkako sam propucan, siguran sam da gledam televiziju", izjavio je nakon ranjavanja. O tom događaju snimljen je i uradak 1996. godine "Ja sam pucala na Andyja Warhola".
"Mogao sam ići na mnogo spojeva, ali sam odlučio ostati kod kuće i bojiti svoje obrve"
Kada mu je dosadilo snimanje filmova, napisao je knjigu "Filozofija Andyja Warhola" koja je imala 471 stranicu, a postigla je i neočekivano dobru nakladu. Naime, cijela knjiga bila je jedan intervju između Andyja i Ondine, njegove prijateljice koja je bila pod utjecajem amfetamina dok ga je ispitivala. Tada je rekao kako je smisao njegova rada da ne mari ni za što. U prilog tome vjerojatno ide i činjenica da je, nakon što je njegovo skladište u studiju otvoreno nakon 23 godine, pronađeno dijamanatna i nakita u vrijednosti od nekoliko milijuna dolara, ali ne u sefu već u prvoj ladici njegova radnog stola.
Novinare je često dezinformirao o svojim osobnim podacima pa se tako dugo vremena nije znala ni točna godina njegova rođenja sve dok njegova majka nije dala intervju jednom časopisu. Otkrila je kako je Andy cijeli život proveo s njom u stanu, a bili su i iznimno povezani jer je njegov otac, koji je bio rudar, preminuo dok je umjetnik bio još dječak. Osim toga, bio je iznimno religiozan pa je svake nedjelje s majkom išao na misu, a nerijetko i na ispovijedi. Nagađalo se kako je Andy bio biseksualac, ali svoju seksualnu orijentaciju nikad nije javno potvrdio. Njegove ljubavne afere nikad nisu bile tema u medijima, a jednom prilikom je samo kratko izjavio: "Mogao sam ići na mnogo spojeva, ali sam odlučio ostati kod kuće i bojiti obrve".