Novi Netflixov dokumentarac My Father: The BTK Killer, koji je izašao 10. listopada, donosi potresnu priču Kerri Rawson – kćeri zloglasnog serijskog ubojice Dennisa Radera, poznatog pod nadimkom BTK (Bind, Torture, Kill). Rader je između 1974. i 1991. ubio deset ljudi u okolici Wichite, u saveznoj državi Kansas, a uhićen je tek 2005. godine.
Dennis Rader, koji je policiji i medijima slao pisma potpisana kraticom BTK (Zaveži, muči, ubij), godinama je uspješno skrivao svoj zločinački identitet. Uhićen je nakon što su vlasti uspjele pratiti disketu koju je poslao lokalnoj TV postaji do luteranske crkve u kojoj je bio crkveni vođa. Kasnije su istražitelji, pokušavajući potvrditi identitet ubojice, uzeli uzorak DNK njegove kćeri Kerri iz bolničkog nalaza te potvrdili genetsko podudaranje.
Rader danas služi deset uzastopnih doživotnih kazni.
Netflixov dokumentarac nastavlja se na memoare koje je Kerri objavila 2019. godine, a uključuje razgovore s novinarima i policajcima koji su pratili slučaj.
U veljači 2005., tada 26-godišnja Kerri Rawson, učiteljica na zamjeni, imala je slobodan dan kad je policija pozvonila na njezina vrata. Pitali su je zna li da je njezin otac – zloglasni BTK ubojica. Sjeća se da je, nakon njegova uhićenja, sjedila s obitelji za stolom i jela piletinu iz KFC-a, dok je njezina majka rekla da ima osjećaj kao da joj je suprug umro i da se okupljaju nakon sprovoda.
"Nakon što je tata uhićen, svima sam govorila da smo u lošim odnosima. Smijala bih se i držala razgovor površnim. U stvarnosti, ja sam umirala iznutra", priznaje Kerri u dokumentarcu. "Skrila sam se od svijeta i gotovo deset godina trunula iznutra. Nisam znala tko je moj otac. Je li koristio nas da se skriva? Ako je svaki trenutak mog života bio laž, tko sam onda ja?"
Rader je, prisjeća se Kerri, bio pažljiv i topao otac koji ju je poticao da bude "djevojčica koja se ne boji zaprljati". Ipak, u isto vrijeme, bio je ubojica koji je gušio i ubijao ljude – često cijele obitelji. Prva su mu žrtva 1974. bili roditelji s dvoje djece, a nekoliko mjeseci kasnije ubio je i 21-godišnju djevojku. Sa žrtava bi uzimao suvenire – donje rublje ili osobne predmete.
Kerri je kao dijete patila od noćnih mora i straha od mraka. "Ponekad se pitam je li to imalo veze s time da je u kući bio loš čovjek. To je ono što je on radio svojim žrtvama. Mislim da mi je podsvijest pokušavala reći da u mojoj kući postoji zlo."
Kasnije je saznala da je njezin otac vodio bilješke o seksualnim fantazijama koje je ispunjavao kroz zločine. U jednoj bilježnici iz ranih 1980-ih spomenuo je i njezino ime u kontekstu "igre vezivanja u kadi". "Pitala sam se je li me otac zlostavljao kad sam imala tri godine", govori u filmu.
Nakon njegova uhićenja, Kerri mu je napisala pismo koje je pročitala pred kamerama: "Nisam znala ništa, kao ni svi ostali, dok FBI nije pokucao na moja vrata. Pokušala sam im reći kakav si divan čovjek, kakav si bio otac, ali nisu htjeli slušati. Ne znamo tko je taj drugi čovjek, ali volimo muža i oca kojeg poznajemo svim srcem. Pitala sam se, je li se tebi dogodilo nešto kad si bio dijete, želiš li o tome pričati?"
Rader joj je odgovorio kratkim pismom, punim ljubavi, ali bez objašnjenja.
U dokumentarcu opisuje i prvi susret s ocem nakon gotovo dva desetljeća, tijekom posjeta zatvoru 2023. godine.
Kad ga je pitala ima li još neotkrivenih žrtava, izbjegavao je odgovor. Želio je, kako je rekao, "razgovarati kao otac i kći". Kad ga je suočila s njegovim bilješkama o "igri u kadi", tvrdio je da je riječ samo o fantaziji i da nikad nije neprimjereno dirao članove obitelji.
Film završava Kerriinom odlukom da više nikad neće posjetiti oca. U završnim scenama večera s prijateljicama iz djetinjstva – ženama koje čine njezin mali krug povjerenja. "Svi žele komad mene, svi pitaju mogu li pisati mom ocu. Malo je ljudi koji me žele upoznati zbog mene same", kaže.
Dugo je odbijala intervjue i medije, posvetila se majčinstvu i vodstvu ženskih crkvenih grupa. Ipak, čak i tada primala je prijetnje smrću putem e-maila i društvenih mreža.
Danas, nakon godina šutnje, Kerri surađuje s policijom u pokušajima da se otkriju mogući novi zločini njezina oca. "Ako je počinio još ubojstava, moramo doći do istine prije nego što umre", kaže odlučno.
No većinu dana, dodaje, ne razmišlja o njemu. Gleda televiziju, igra se sa psom i pokušava živjeti običan život. "Ja sam samo – ja", zaključuje Kerri Rawson.