BUĐENJE s osjećajem iscrpljenosti čak i nakon preporučenih osam sati sna može biti izrazito frustrirajuće. Mnogi vjeruju da je dovoljno odspavati osam sati kako bi se osjećali odmoreno, no ako umor i dalje traje, vjerojatno postoje skriveni čimbenici koji ometaju obnovu tijela. Razlozi mogu biti različiti - od loše kvalitete sna i poremećenog bioritma do svakodnevnih navika, lijekova ili zdravstvenih problema, piše Times of India.
Razumijevanje tih okidača ključno je za vraćanje energije, fokusa i osjećaja dobrobiti. Evo osam čestih razloga zbog kojih se možete buditi umorni te kako njihovo rješavanje može donijeti osjećaj svježine ujutro.
Količina sna nije dovoljna ako njegova kvaliteta nije dobra. Tijelo noću prolazi kroz lagani, duboki i REM sa, a svaki od njih ima ključnu ulogu u fizičkom i mentalnom oporavku. Čak i kratka buđenja, kojih se možda ne sjećate, mogu poremetiti te cikluse. Istraživanja pokazuju da prekinut san smanjuje vrijeme provedeno u dubokim fazama sna, ostavljajući vas iscrpljenima.
Skriveni poremećaji poput apneje u snu, sindroma nemirnih nogu ili kronične nesanice mogu dodatno narušiti odmor. I okolišni čimbenici: buka, svjetlost ili loš madrac, sprječavaju postizanje dubokog sna.
Naše tijelo funkcionira prema unutarnjem satu, cirkadijalnom ritmu, koji regulira cikluse spavanja i budnosti. Kada se naš raspored spavanja ne podudara s tim ritmom, jutra mogu biti teška čak i nakon osam sati odmora.
Kasni odlasci na spavanje vikendom, smjenski rad ili putovanja kroz vremenske zone zbunjuju unutarnji sat i mogu izazvati trajni osjećaj umora.
Naše večernje navike imaju snažan utjecaj na odmor. Izloženost plavom svjetlu ekrana smanjuje proizvodnju melatonina, hormona koji tijelu signalizira da je vrijeme za spavanje.
Teški obroci, kofein ili alkohol prije spavanja također narušavaju san. Sjedilački način života pogoršava problem, dok redovita umjerena tjelovježba može poboljšati kvalitetu sna i smanjiti jutarnju tromost.
Uporan umor može biti znak prikrivenih bolesti. Anemija, koja smanjuje dotok kisika u krv, ili hipotireoza, koja usporava metabolizam, česti su uzroci iscrpljenosti.
Mentalna stanja poput depresije i anksioznosti također narušavaju san jer mozak ostaje u stanju pripravnosti. Sindrom kroničnog umora uzrokuje iscrpljenost koja se ne poboljšava ni nakon dugog sna, a često ostaje neprepoznat.
Određeni lijekovi, primjerice antihistaminici, antidepresivi i beta-blokatori, mogu ometati REM san, što dovodi do osjećaja neispavanosti. Stimulansi poput kofeina i nikotina, osobito ako se konzumiraju navečer, dodatno remete odmor.
Inercija sna opisuje osjećaj omamljenosti i dezorijentacije neposredno nakon buđenja, osobito ako ste probuđeni iz dubokog sna. Mozak tada sporije prelazi u stanje potpune budnosti, što može privremeno smanjiti koncentraciju i pamćenje. Iznenadni alarmi i neredovito vrijeme buđenja pojačavaju taj učinak.
Visoke razine stresa i brige održavaju tijelo u polubudnom stanju. Čak i ako spavate dovoljno dugo, povišeni kortizol sprječava dubok i okrepljujući odmor. Tehnike poput meditacije ili vježbi disanja mogu pomoći u smanjenju stresa i poboljšati san.
Navike poput neredovitog odlaska na spavanje, kasnih obroka ili korištenja elektronike u spavaćoj sobi značajno smanjuju kvalitetu odmora. Optimalno okruženje za san trebalo bi biti hladno, tiho i mračno, uz dosljedan raspored odlaska na počinak, i radnim danima i vikendom.