Usuđuju se biti drugačiji: 10 najoriginalnijih filmova u posljednjih 10 godina

Screenshot: YouTube

U ERI u kojoj Hollywoodom dominiraju nastavci, remakeovi i provjerene formule, istinski originalni filmovi postaju prava rijetkost. Ipak, u posljednjem desetljeću, nekolicina hrabrih filmaša uspjela se probiti kroz buku i isporučiti priče koje su u potpunosti njihove - filmove koji miješaju žanrove, izokreću očekivanja i dugo ostaju u sjećanju, piše collider.com.

Portal Collider izdvojio je deset najboljih originalnih filmova koji su izašli u posljednjih deset godina. Iako pokrivaju širok spektar žanrova i tonova, svima je zajedničko preuzimanje velikih rizika kroz neobične strukture, odvažnu estetiku i nepredvidive narative. U moru sve sličnijih blockbustera, ovi se filmovi ističu kao iznimke koje prkose konvencijama kako bi pružili jedinstvena i nezaboravna kinematografska iskustva.

10. Saint Maud (2019.)

Debitantski film redateljice Rose Glass je napeti psihološki horor koji istovremeno djeluje poznato i posve strano. Radnja filma Saint Maud usredotočena je na duboko religioznu medicinsku sestru (Morfydd Clark), čija se želja da spasi dušu svoje pacijentice pretvara u opasan oblik pobožnosti. Kroz njezin lik Glass vješto isprepliće ludilo, katoličku krivnju i trenutke duhovnoga zanosa u klaustrofobičnom svijetu gdje svaka sjena i šapat nose skriveno značenje.

U tome joj pomaže talentirana i predana glavna glumica. Clark pruža zadivljujuću izvedbu oscilirajući između krhkosti i uznemirujuće uvjerenosti, gdje je granica između božanskoga poziva i zablude opasno zamagljena. Taj osjećaj pojačan je izvrsnim dizajnom zvuka i prigušenom paletom boja, a posljednje sekunde filma neke su od najšokantnijih u cijelom desetljeću.

9. Under the Silver Lake (2018.)

U svojem drugom filmu, redatelj David Robert Mitchell urbanu paranoju zamjenjuje nadrealizmom okupanim kalifornijskim suncem. Under the Silver Lake dijelom je neo-noir, dijelom psihodelična potraga za blagom, a dijelom milenijalska egzistencijalna kriza. Andrew Garfield glumi Sama, bezvoljnog mladića iz Los Angelesa koji postaje opsjednut pronalaskom misteriozne žene koja je nestala iz njegovoga stambenoga kompleksa.

Njegova potraga pretvara se u poniranje u svijet teorija zavjere, kriptičnih kodova i bizarnih susreta. Sam film je zagonetka opterećena skrivenim porukama koje publiku, baš poput glavnoga lika, tjeraju da očajnički traži smisao.

8. Get Out (2017.)

Film Get Out je svojom eksplozivnom mješavinom horora, komedije i društvenog komentara savršeno pogodio duh vremena, donoseći mu golem uspjeh, nominacije za Oscara i tisuće analiza. Horor vješto koristi naizgled jednostavnu premisu - mladi Afroamerikanac (Daniel Kaluuya) posjećuje obiteljsko imanje svoje djevojke (Allison Williams) - kako bi razotkrio duboko ukorijenjeni rasizam. Pritom je savršeno zrcalio društvene napetosti koje su ključale tik ispod površine.

Originalnost filma leži u načinu na koji redatelj Jordan Peele spaja žanrovske karakteristike s kulturnim komentarom, stvarajući horor koji istovremeno zabavlja i potiče na razmišljanje. Malo je debitantskih filmova djelovalo ovako smjelo, samouvjereno i nužno.

7. A Ghost Story (2017.)

Film A Ghost Story redatelja Davida Loweryja jedno je od najneobičnijih filmskih istraživanja tuge posljednjih godina. Premisa na papiru zvuči apsurdno: čovjek umire, vraća se kao duh prekriven plahtom i tiho promatra svoj bivši dom. No, film je u izvedbi hipnotičan, poetičan i razarajući. Prikaz duha kao lika pod plahtom minimalistička je, ali emocionalno bogata odluka.

 Casey Affleck i Rooney Mara jedva progovaraju, a ipak film govori mnogo o gubitku i smislu koji ostavljamo za sobom. Dok duh lebdi kroz stoljeća, A Ghost Story pretvara se u meditaciju o prolaznosti ljudskoga postojanja unutar golemoga protoka vremena.

6. The Shape of Water (2017.)

Radnja, smještena u doba Hladnoga rata 1960-ih, prati Elisu (Sally Hawkins), nijemu čistačicu koja u vladinom postrojenju otkriva tajanstvenog humanoidnog vodozemca (Doug Jones) u kojeg se zaljubljuje. Genijalnost Guillerma del Tora leži u tome što uzima premisu koja zvuči apsurdno i ispunjava je iskrenošću, romantikom i političkim podtekstom.

The Shape of Water odbija biti ograničen jednim žanrom: on je istovremeno film o čudovištima, ljubavna priča i špijunski triler, i sve to savršeno funkcionira. Malo je redatelja koji bi ovako neobičnu priču mogli ispričati s takvom nježnošću, a još manje njih bi za to osvojilo Oscara za najbolji film.

5. I'm Thinking of Ending Things (2020.)

I'm Thinking of Ending Things iznimno je neobičan film, čak i po standardima redatelja Charlieja Kaufmana. U središtu je mlada žena (Jessie Buckley) koja putuje sa svojim dečkom (Jesse Plemons) kako bi upoznala njegove roditelje. Ta se jednostavna premisa ubrzo raspada u nadrealne digresije, nelinearnu radnju i uznemirujuće monologe.

Kaufman koristi duge razgovore za istraživanje egzistencijalnih strahova, usamljenosti i konstruirane prirode sjećanja. Film odbija ponuditi jasnoću, već traži od gledatelja da sjedi u nelagodi. Zbog svega toga, ovo je film koji će neke gledatelje izluditi, a druge zapanjiti.

4. Poor Things (2023.)

Poput Kaufmana, Yorgos Lanthimos je filmaš koji uživa u neobičnome, a Poor Things je među njegovim najneobičnijim ostvarenjima. Oscarom nagrađena Emma Stone glumi Bellu Baxter, ženu koja je vraćena iz mrtvih, ali s mozgom novorođenčeta.

Njezino putovanje samootkrivanja postaje anarhična mješavina erotskog istraživanja, filozofskih rasprava i apsurdističke komedije. Lanthimos ispunjava ekran raskošnim dizajnom i iskrivljenim kadrovima čineći svijet istovremeno bujnim i neuravnoteženim.

3. Swiss Army Man (2016.)

Iako je njihov kasniji film Everything Everywhere All At Once bio kritički i komercijalni uspjeh, Swiss Army Man je po mnogima bolji film. Debitantski film Daniela Kwana i Daniela Scheinerta počinje s lešom koji ispušta vjetrove (Daniel Radcliffe) i nekako uspijeva tu bizarnu premisu pretvoriti u jedan od najiskrenijih filmova desetljeća.

Paul Dano glumi Hanka, muškarca nasukanoga na pustom otoku, koji u lešu pronalazi višenamjenski alat za preživljavanje i, neočekivano, prijatelja. Iako počinje kao čisti apsurd, film se polako razvija u dirljiv komentar o usamljenosti, sramu i potrebi za ljudskom povezanošću.

2. Mad God (2021.)

Mad God redatelja Phila Tippetta predstavlja nefiltrirani zaron u podsvijest majstora vizualnih efekata. Sniman desetljećima u mukotrpnoj stop-motion tehnici animacije, film je noćna mora bez dijaloga ispunjena zahrđalim strojevima, mutiranim stvorenjima i civilizacijama u raspadu.

Tippett stvara svijet koji djeluje istovremeno drevno i postapokaliptično. Priča je niz jezivih prizora, a ne konvencionalni narativ. Bez riječi koje bi nas vodile, film postaje hipnotično i uznemirujuće iskustvo.

1. Beau Is Afraid (2023.)

Iako možda nije dosegao visine koje je postavio njegov debitantski film Midsommar, Beau Is Afraid Arija Astera zaslužuje pohvale zbog svoje originalnosti. Prkoseći očekivanjima, Aster je stvorio trosatnu odiseju kroz neuroze, krivnju i nadrealne nedaće jednoga čovjeka.

Joaquin Phoenix glumi naslovnoga lika, plašljivu figuru čiji pokušaj posjeta majci eskalira u apsurdno i zastrašujuće putovanje. Aster spaja crnu komediju sa psihološkim hororom posipajući narativ grotesknim scenama i duboko neugodnim interakcijama. Bez obzira na to volite li ga ili mrzite, Beau is Afraid je drugačiji od bilo čega što je objavljeno posljednjih godina.

 

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.