Film A House of Dynamite već sada se ističe kao jedan od najupečatljivijih naslova godine na Netflixu. Iako se u ovogodišnjoj ponudi streaminga nalaze i ambiciozni projekti poput The Electric State, u sezoni filmskih nagrada Netflix nudi i ozbiljnije adute. Novi film oskarovke Kathryn Bigelow, osam godina nakon moćnog Detroita, donosi inovativan politički triler koji gledatelje od samog početka drži prikovanima za ekran, piše Digital Spy.
Radnja je naizgled jednostavna, ali izuzetno snažna. Ispaljena je raketa, a preostalo je samo 18 minuta prije nego što pogodi Chicago i ubije milijune ljudi. Tko stoji iza napada? Kako američka vlada odgovara na prijetnju? Film ne nudi brze odgovore, ali pruža snažan osjećaj hitnosti i tjeskobe.
Film je podijeljen u tri dijela, svaki ispričan iz druge perspektive. Pratimo istih 18 minuta iz tri razine zapovijedanja: obrambena baza prva otkriva raketu, zatim vojni stožer razmatra reakciju, a na kraju američki predsjednik, kojeg glumi Idris Elba, mora donijeti ključnu odluku. Svaki čin završava u istoj sekundi, neposredno prije mogućeg udara.
Ova struktura ne mijenja samu priču, ali nudi širi pogled na kompleksnost odlučivanja u kriznoj situaciji. Film vas ne vodi prema rješenju, već vas poziva da osjetite napetost i kaos iznutra. Kathryn Bigelow uspijeva održati visoku razinu napetosti i emocije bez da publiku zamaraju ponavljanja ili konfuzija.
U filmu sudjeluje impresivna glumačka postava. Iako je Idris Elba vjerojatno glavni lik, pojavljuje se tek u posljednjem dijelu filma. Rebecca Ferguson i Anthony Ramos briljiraju u prvom činu, ali ih kasnije zamjenjuju jednako snažni Tracy Letts i Jared Harris. U manjim, ali dojmljivim ulogama pojavljuju se i Kaitlyn Dever te Greta Lee. Svaki od glumaca uspijeva u vrlo kratkom vremenu stvoriti lik koji ostavlja dojam.
Film završava otvoreno. Gledatelji nikada ne saznaju tko je ispalio raketu, je li Chicago pogođen i što se zapravo dogodilo. Umjesto završnog obrata ili spektakularne eksplozije, gledamo tihu i napetu završnicu u kojoj neizvjesnost ostaje glavno oružje. Ta odluka dijeli publiku - neki će je smatrati frustrirajućom, a drugi duboko promišljenom.
Scenarij Noaha Oppenheima naglašava ranjivost globalnih obrambenih sustava. Ne nudi se jednostavan krivac jer poanta filma nije u razotkrivanju, nego u razmišljanju o odgovornosti. Svijet je prikazan kao "kuća puna dinamita", kako kaže lik predsjednika, a zidovi te kuće svakog trena mogu eksplodirati.
Kathryn Bigelow objašnjava da je film zamišljen kao upozorenje. "Odrastala sam u vremenu kada je sakrivanje pod školskim stolom bio dio vježbe za slučaj nuklearnog napada. Danas je prijetnja još veća, a mi smo kao društvo postali ravnodušni", rekla je redateljica. Smatra da izostanak eksplozije nije znak nade, već poziv na odgovornost. "Mi smo ti koji stvaramo oružje i jedini koji ga mogu ukloniti", zaključila je.
Film ne pokušava dati odgovore, već potaknuti razgovor. Bez obzira jeste li zadovoljni krajem ili ne, jedno je sigurno - A House of Dynamite nećete tako brzo zaboraviti.