16. SRPNJA 2004. na velika platna stigao je Ja, robot (I, Robot), futuristički akcijski triler inspiriran pričama Isaaca Asimova, legendarnog autora znanstvene fantastike. Film je u režiji Alexa Proyasa, poznatog po mračnom vizualnom stilu (The Crow, Dark City), donio intrigantnu kombinaciju akcije, filozofskih pitanja i spekulacija o budućnosti čovječanstva.
Radnja filma smještena je u 2035. godinu, u svijet u kojem roboti više nisu puka fikcija, već svakodnevni dio ljudskog života. Projektirani da poštuju tri osnovna zakona robotike: da ne mogu nauditi čovjeku, da moraju slušati ljudske naredbe i da moraju štititi vlastito postojanje ako to ne krši prva dva zakona, roboti su postali omiljeni pomagači i simbol napretka.
Međutim, detektiv Del Spooner (Will Smith) duboko je skeptičan prema toj "besprijekornoj" tehnologiji. Nakon što prominentni znanstvenik dr. Alfred Lanning (James Cromwell) umre pod sumnjivim okolnostima, Spooner započinje istragu koja ga dovodi do robota po imenu Sonny, stroja koji pokazuje znakove slobodne volje i emocija.
Sonny, kreiran kao napredniji model, ne samo da razmišlja izvan okvira zadanih zakona već i propituje vlastitu svrhu i identitet. Njegovo postojanje otvara pitanje: mogu li roboti razviti svijest? Ako mogu, jesu li tada odgovorni za svoje postupke ili su i dalje samo produžetak ljudske volje?
Film kroz Sonnyjev lik ulazi u filozofske vode, podsjećajući na klasične SF teme o granici između čovjeka i stroja te o opasnosti nekontroliranog tehnološkog razvoja.
Will Smith je u ulozi detektiva Spoonera spojio tipični humor, karizmu i akcijsku energiju, ali i donio ozbiljniju dozu cinizma i osobne traume. Njegova averzija prema robotima objašnjava se kroz prošlu nesreću u kojoj je robot spasio njega umjesto djeteta, birajući "logično" rješenje. Taj emocionalni sloj daje liku dubinu i opravdava njegovu paranoju.
Film je bio prava vizualna poslastica, posebno zahvaljujući tada naprednim CGI efektima kojima su stvoreni fluidni pokreti robota i futuristička estetika Chicaga 2035. godine. Dinamične akcijske scene, uključujući potjere automobilima i borbe s robotima, učinile su ga atraktivnim i za širu publiku, ne samo za ljubitelje znanstvene fantastike.
Film također upozorava na preveliko oslanjanje na tehnologiju i gubitak ljudske kontrole nad vlastitim kreacijama. Ove teme danas, u eri umjetne inteligencije i sve veće automatizacije, djeluju aktualnije nego ikada.
Film je zaradio preko 350 milijuna dolara globalno, a publika ga je rado prihvatila. No, kritičari su bili podijeljeni. Dok su neki hvalili vizualnu inovativnost i Smithovu izvedbu, drugi su prigovarali odmaku od originalnih priča Isaaca Asimova.
Unatoč tome, film je postao omiljeni ljetni blockbuster koji se često iznova gleda, osobito kada se raspravlja o budućnosti umjetne inteligencije.