Golema zgrada Dalmacijavina, propale tvrtke čiji proizvodi još uvijek žive u kolektivnom sjećanju građana Hrvatske i regije, jedno je od najvećih građevinskih rugla Splita. U vlasništvu je države, odnosno Lučke kapetanije Split te je još jedan simbol nebrige državne vlasti za zajedničku imovinu.
Najpopularnija pića pravljena u Dalmacijavinu su bezalkoholni Pipi te liker Amaro 18. Reklama za Pipi s nekadašnjom missicom Anom Sasso još uvijek bilježi brojne preglede na YouTubeu. Pipi danas proizvodi i puni druga tvrtka.
Oronula zgrada Dalmacijavina na splitskoj istočnoj obali pod zaštitom je konzervatora i predstavlja značajan primjer građevinske industrijske baštine.
"Zbog svojih arhitektonskih i urbanističkih vrijednosti zgrada Dalmacijavina zaštićena je kao kulturno dobro. Nakon preventivne zaštite u trajanju od tri godine, od 2014. do 2017. godine, od srpnja 2017. trajno je zaštićena i upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske", kaže splitska konzervatorica Sandi Bulimbašić i dodaje: "Kao vrijedan primjer modernističke arhitekture ujedno je i paradigmatski primjer problematike konzervatorske zaštite i obnove arhitektonskog nasljeđa modernizma. U Hrvatskoj arhitektura poslijeratnog modernizma, nažalost, još uvijek nije dovoljno valorizirana u javnosti – ni među korisnicima ni među stručnjacima. Još uvijek se starije građevine iz vremenski udaljenijih stilskih razdoblja smatraju vrednijim zaštite."
Stručnjakinja iz splitskog Konzervatorskog odjela kaže kako je obnova građevina iz tog razdoblja skupa investicija.
"Tu je i problem njihova propadanja, dijelom zbog neodržavanja, a dijelom zbog trajnosti materijala od kojih su izgrađene, koji su podložniji propadanju od tradicionalnih materijala. Stoga se često postavlja pitanje održivosti i isplativosti obnove arhitektonskog nasljeđa modernizma, posebice po pitanju konstruktivne sanacije koja je u pravilu izuzetno skupa", naglašava Bulimbašić.
Dalmacijavino je u stečaju od 2012.
Prema podacima poslovnih servisa, Dalmacijavino d.d. u stečaju je od proljeća 2012. godine. Nalazi se na Obali kneza Domagoja 15, na istočnoj rivi, te se od tada više ne bavi svojom osnovnom djelatnošću - proizvodnjom vina, sokova, likera i kvasine.
Dalmacijavino nastalo je iz zagrebačke tvrtke Vinalko osnovane 1946. godine kako bi djelovala na razvoju vinarstva u čitavoj Hrvatskoj. Poduzeće Vinalko - veletrgovina vinom i žestokim pićima sa sjedištem u Splitu odvojila se od tvrtke Vinalko 1948. godine. Splitski Vinalko je 1952. preuzeo Narodni odbor grada Splita zajedno s podružnicama u Šibeniku i Dubrovniku te podrumima u Splitu, Kaštel Starom, Kaštel Novom, Bolu, Komolcu i Šibeniku.
Sličnim poslom se od 1951. godine bavi i poduzeće Dalmatinac, još jedna vinarska tvrtka, dok se 1958. osnivaju Vinarski podrumi, koji su u lipnju 1960. preimenovani u Dalmacijavino. Potom se s Dalmacijom spaja poduzeće Dalmatinac, a potom i Vinalko, tako da se cijela tvrtka od 1. siječnja 1963. naziva Dalmacijavino - poduzeće za proizvodnju, preradu, doradu i promet poljoprivrednih proizvoda.
Kasnije su Dalmacijavinu pripojena vinarska poduzeća iz Vrgorca i Drniša.
Zaštićena zgrada u srcu Splita
Zgrada Dalmacijavina danas je važna zbog arhitektonske vrijednosti i smještaja u samoj gradskoj jezgri.
"Više je razloga zbog kojih je zgrada Dalmacijavina stekla status kulturnog dobra", napominje Sandi Bulimbašić i objašnjava: "Prije svega, vrijedan je primjer industrijske arhitekture hrvatskog poslijeratnog modernizma, a važna je i u valorizaciji opusa Stanka Fabrisa. Pored stambene i javne arhitekture, Fabris je, osim zgrade centralne vinarije Dalmacijavina, projektirao više od tridesetak vinarija i tvornica vina u regiji, usko surađujući s enolozima.
Osim funkcionalnosti proizašle iz takve suradnje, zgrada Dalmacijavina oblikovana je jednostavnim geometrijskim volumenima i konstruktivnim rješenjima u duhu internacionalnog stila razdoblja te prepoznatljivog arhitektonskog izričaja Stanka Fabrisa, koji karakterizira vješto uravnotežen odnos puno-prazno, dinamiziranje pročelja primjenom glatkih kamenih ploha s ritmiziranim nizovima prozora, duboke sjene trijema, primjena rasteriranih tekstura rustičnoga kamenog prizemlja - "splitski vez" - što je ujedno i poveznica s Fabrisovim splitskim podrijetlom.
Zgrada Dalmacijavina važna je i kao primjer kvalitetnog arhitektonskog i prostornog planiranja. Fabris Dalmacijavino projektira promišljeno i s uvažavanjem integracije zgrade s kontekstom splitske luke i Katalinića briga, u čijem se podnožju ona smjestila. Zgrada se svojim izvornim tlocrtnim gabaritima, visinom i prostornom dispozicijom dominantne horizontale tako skladno uklopila u krajolik da u vizurama djeluje poput postamenta Svjetioniku Pomorac, autora Ivana Carića.
Kao iznimnu vrijednost zgrade Dalmacijavina, uz arhitektonske i ambijentalne vrijednosti suptilne integracije s krajolikom, treba istaknuti inzistiranje na uvažavanju prava javnosti na pristup prostoru i javno korištenje prostora, bez obzira na industrijsku namjenu građevine, o čemu se prilikom planiranja izričito vodilo računa i u dokumentima nadležnih tijela prilikom izdavanja dozvola."
Više od tvornice
Dalmacijavino je najbolje poslovalo u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća. Tada je dograđena punionica, tvornice bezalkoholnih pića i kvasine te su posađeni novi vinogradi.
U to vrijeme, Dalmacijavino je bilo više od tvornice.
"Ubrzo nakon izgradnje, na krovu građevine uređena je terasa ljetnog restorana, otvorena za građanstvo, i projektiran pješački most koji je terasu povezivao s Katalinića brigom", kaže Bulimbašić.
Početak propasti Dalmacijavina bilježi se devedesetih godina prošlog stoljeća kada je - zbog ratnih okolnosti - zabilježen pad proizvodnje i prodaje. Godine 2001. Dalmacijavino je, nakon pretvorbe, pretvoreno u dioničko društvo. U stečaj je otišlo 2012. godine.
Nakon prestanka proizvodnje i stečaja poduzeća Dalmacijavino zgrada je prešla u vlasništvo Lučke uprave Split, koja je dala izraditi konzervatorsku studiju kao podlogu za obnovu građevine.
Što će biti sa zgradom i prostorom Dalmacijavina nije poznato. U Konzervatorskom odjelu nisu primili nijedan plan obnove.
"O budućoj namjeni zgrade Dalmacijavina treba svakako promišljati u širem kontekstu prostornog planiranja ovog dijela splitske luke, o čemu će primarno odlučivati vlasnik Lučka uprava i Grad Split, sukladno odrednicama GUP-a i važeće prostorno-planske dokumentacije.
Istovremeno, važan je i širi kontekst planiranja Istočne obale, koji, unatoč provedenom natječaju, još nije definiran. Za sada Konzervatorskom odjelu nisu dostavljeni konkretni projekti", kaže Sandi Bulimbašić.
Po nekim informacijama, prostor će se dati u koncesiju. O tome odlučuje Lučka kapetanija, na čijem je čelu Vice Mihanović, HDZ-ovac i nesuđeni splitski gradonačelnik koji je 2021. izgubio izbore od Ivice Puljka s 14 postotaka razlike.