"KAO psihijatar upoznat sam s načinom funkcioniranja ljudskog pamćenja. Istraživanja na području neuroznanosti pokazuju nam da sjećanja koja smo razvili pod utjecajem snažnih emocija, poput onih koje doživljavamo pri seksualnom zlostavljanju, drugačije utječu na nas od svakodnevnih događaja", tvrdi psihijatar Richard A. Friedman u novom članku objavljenom u The New York Timesu. Dijelove članka prenosimo u nastavku.
Christine Blasey Ford protiv Bretta Kavanaugha
“Upravo ta činjenica mogla bi nam dati odgovor na pitanje zašto se Christine Blasey Ford još uvijek živo sjeća davnog događaja kada ju je napao njen vršnjak Brett Kavanaugh, danas kandidat Donalda Trumpa za Vrhovni sud. Ford je u intervjuu za The Washington Post izjavila da ju je, dok su oboje još bili tinejdžeri, Kavanaugh napao i pokušao skinuti odjeću s nje.
Sam sudac Kavanaugh odbacio je njene optužbe, što je na kraju dovelo do javne rasprave o vjerodostojnosti njenih izjava. Njeni odvjetnici tvrde da ona u cijeli slučaj želi uključiti FBI prije svjedočenja u Senatu. Ako i kad bi ona doista svjedočila, republikanski senatori bi vjerojatno pokušali potkopati njene eksplozivne tvrdnje zbog navodne nepouzdanosti sjećanja na događaj koji se dogodio prije 36 godina, u sad već davnoj prošlosti. A ako ne bi svjedočila, neki njeni kritičari vjerojatno bi se složili s time da je vrijeme koje je prošlo dodatni razlog za sumnju u njeno pamćenje. To je pak potpuna neistina“.
Norepinefrin i njegov utjecaj na intenzitet sjećanja
“Razlog zbog kojeg Christine Blasey Ford iznosi svoje senzacionalističke tvrdnje leži u načinu na koji se sjećanja pohranjuju u naše pamćenje kad smo pod utjecajem snažnih emocija. Primjerice, kad nas netko fizički napadne, naš mozak oslobađa veliku količinu norepinefrina, hormona stresa koji je srodan adrenalinu.
Uloga norepinefrina u intenziviranju sjećanja po prvi je put prikazana u jednom istraživanju 1994. godine. Ispitanici su tad od znanstvenika naizmjenično primili dozu propranorola, lijeka koji blokira učinak norepinefrina, i placeba, i to neposredno prije nego što su od znanstvenika čuli uznemirujuću ili emocionalno neutralnu priču. Tjedan dana kasnije znanstvenici su testirali sjećanja ispitanika i zaključili da je propranorol kod njih blokirao intenzivno sjećanje na uznemirujuću, ali ne i na neutralnu priču. Iz toga se može jasno zaključiti da intenzivne emocije kod ljudi povećavaju razinu norepinefrina koji pojačava sposobnost pamćenja.
No, treba naglasiti da kod onoga o čemu Christine Blasey govori, u vezi s navodnim seksualnim zlostavljanjem, nije riječ o takozvanoj obnovi pamćenja, koje se javlja kad netko vjeruje da se prisjetio događaja koje je potiskivao godinama. Ovdje je riječ upravo o suprotnom: njeno je sjećanje toliko traumatično da ga nije mogla zaboraviti“.
Funkcioniranje mozga u adolescenciji - moguće opravdanje Kavanaughova čina
“U intervjuu za The Post ona je izjavila da joj je zlostavljanje oduzelo četiri ili pet godina života te da je još godinama nakon toga imala napadaje panike. Štoviše, iz bilješki koje je njen psihoterapeut vodio u vrijeme razgovora s njom 2012. godine, vidljivo je da se napad o kojem je govorila dogodio u elitnoj školi za dječake koju su pohađali budući poštovani i ugledni članovi društva.
Neki su komentatori pokušali opravdati Kavanaughov navodni čin navodeći da je on tada bio pod utjecajem alkohola. Ipak, seksualno devijantno ponašanje ne može se dovesti u vezu s prekomjernom konzumacijom alkohola. Alkohol ne stvara nasilne seksualne nagone; on ih oslobađa ili jača već postojeće nagone. Osim toga, seksualni napad u kojem Brett Kavanaugh stavlja ruku na djevojčina usta kako bi je ušutkao nikako se ne može staviti u isti koš s glupostima poput krađe cigareta.
Tinejdžeri vole povlačiti rizične poteze djelomično zbog toga što se dio mozga odgovoran za nagrade razvio puno prije prefrontalnog korteksa zaduženog za razum i kontrolu. No, to im ne daje pravo da drugima uskraćuju njihova prava niti podrazumijeva da oni ne mogu jasno razlučiti dobro od zla.
Budući da se tinejdžeri neprestano mijenjaju, smatra se da se problematično ponašanje u toj dobi ne mora nužno ponoviti i u odrasloj dobi. No, pitanje je zašto smo spremni riskirati s nekim tko će u budućnosti biti toliko moćan?
Zbog navedenog je optužba Christine Blasey vjerodostojna i potrebno ju je dalje istražiti“, zaključuje Friedman na kraju svog članka.