HRVATSKA je mogla dobiti manju cijenu za nabavku 12 polovnih borbenih letjelica koje ćemo na kraju platiti 2,9 milijardi kuna, no Ministarstvo obrane na čelu s Damirom Krstičevićem odbacilo je takvu mogućnost zbog, kako kažu, želje da natječaj ostane do kraja transparentan!?
Riječ je o bizarnom odgovoru Ministarstva jer je pri nabavci borbenih aviona uobičajeno da kupac od ponuđača traži konačnu ponudu (Best and Final offer - BAFO), kao u primjeru nabavke vojnih zrakoplova u Mađarskoj, Belgiji i Brazilu, no Hrvatska to nije htjela napraviti, već su se vodili primjerom nabavke bogatih zemalja kao što su Katar, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati koje to nisu ni tražili. S obzirom na sve ono što smo dosad pisali o tom sumnjivom natječaju, stječe se dojam kako su Izraelci od početka bili određeni kao pobjednici natječaja bez obzira na samu ponudu borbenih zrakoplova.
No krenimo redom.
>> INDEX DOZNAJE Na nabavi aviona radi izraelska firma koja je partner bivšoj Krstičevićevoj tvrtki
Hrvatska se odlučila na kupovinu 12 izraelskih borbenih zrakoplova F-16 Barak, nakon što je u srpnju prošle godine poslala zahtjev za nabavu zrakoplova u pet država, i to SAD-u, Švedskoj, Grčkoj, Južnoj Koreji i Izraelu. U listopadu prošle godine otvorene su ponude da bi na kraju bila izabrana izraelska ponuda kao najpovoljnija. Riječ je o zrakoplovima koji iako su modernizirani, stari su tridesetak godina te su već itekako borbeno eksploatirani.
Nismo tražili najbolju i konačnu ponudu
Hrvatska je tako pristala na isporuku 12 aviona (deset jednosjeda i dva dvosjeda) s NATO kompatibilnom opremom i naprednim avionskim sustavima, a koja uključuje osobnu opremu pilota, F-16 simulator letenja, obuku pilota i tehničkog osoblja u Izraelu po načelu "obuka obučavatelja", inicijalni paket pričuvnih dijelova, paket opreme za zemaljsku potporu letenju, inicijalni paket naoružanja, izgradnja i prilagodba infrastrukture te tri godine cjelokupne logističke potpore uključujući nazočnost instruktora ponuditelja u Hrvatskoj radi pomoći u održavanju i osposobljavanju osoblja, također po načelu "obuka obučavatelja" te transport dijelova i opreme prema definiranom rasporedu. Tu je i offset program ulaganja u hrvatsko gospodarstvo, u kojem će sudjelovati i hrvatske tvrtke.
Iako se pred kraj natječaja za nabavku borbenih zrakoplova očekivalo kako će Hrvatska od najboljih ili od svih ponuđača zatražiti tzv. BAFO, odnosno - najbolju i konačnu ponudu, to se nije dogodilo. Naime, s BAFO-om bi se natječaj morao dodatno produljiti, no mogli smo računati na financijski i tehnički povoljniju ponudu.
BAFO opciju koristile su gotovo sve zemlje koje su po sličnom principu nabavljale zrakoplove. BAFO je primjerice koristila Švicarska kada je nabavljala zrakoplove 2011. godine, Mađarska je koristila tu opciju 2000. godine, Brazil 2013 godine, a Belgija ove godine. No zašto mi nismo? Objašnjenje Ministarstva obrane zvuči zaista bizarno.
"Narušili bismo transparentnost"!
"Zahtjevom za ponudu nije bilo predviđeno dodatno davanje Best And Final Offer (BAFO), tijekom konzultacija s ponuditeljima u razdoblju od predaja ponuda do završetka njihove evaluacije, svaki je ponuditelj mogao korigirati ponudu što bi ujedno predstavljalo i završnu ponudu. Eventualno dodatno uvođenje BAFO-a, koje nije bilo predviđeno RFP-om, značilo bi promjenu uvjeta natjecanja prethodno definiranih Zahtjevom za ponudom čime bi se narušila transparentnost cjelokupnog postupka nabave višenamjenskog borbenog aviona. Svaka zemlja određuje kojim će se postupcima i pod kojim uvjetima provesti nabavu borbenih zrakoplova", kažu iz Ministarstva obrane.
Posebno je bizarno u odgovoru MORH-a na upit Indexa to što bi se traženjem manje cijene narušila transparentnost. Možda bismo u to i povjerovali da cijela nabavka, odnosno natječaj, već duboko nije kompromitirana i da je sama transparentnost već narušena.
Za početak, bivša tvrtka ministra obrane Damira Krstičevića u partnerskom je odnosu s izraelskom tvrtkom koja je dobila natječaj. Riječ je o tvrtki KING ICT, a njihov partner je Israel Aerospace Industries (IAI).
Krstičević već bio pred Povjerenstvom zbog KING-a
"Smatrate li da ste moguće u sukobu interesa s obzirom na vaše prijašnje zaposlenje u toj tvrtki?" upit je od 30. ožujka ove godine na koji i dalje čekamo odgovor od Krstičevića. Zanimljivo je kako smo Ministarstvu obrane slali i druge upite nakon 30. ožujka, koji nisu vezani za ovu temu, a odgovori su stizali u zakonskom roku. Osim onog o sukobu interesa. No jasno je i zašto nema odgovora.
U mandatu Dalije Orešković Krstičević je već bio pod povećalom zbog povezanosti s tvrtkama MSAN, odnosno KING ICT. Povjerenstvo je 17. studenoga 2016. godine izdalo mišljenje u kojem stoji da se potpredsjednik vlade morao izuzeti od svake odluke kod javnih nabava u koje bi bile uključene tvrtke King ICT, MSAN ili PP Orahovica.
Predstavnik izraelske tvrtke pripremao natječaj!?
No ni tu nije kraj. Otkrili smo, što nam je i potvrđeno, da je natječaj za nabavku vojnih zrakoplova pripremao umirovljeni general Josip Čuletić, koji je ujedno i predstavnik izraelske tvrtke Elbit, koja je i dobila natječaj. Čuletić je bio član Savjetodavnog tijela Ministarstva obrane Republike Hrvatske koje je prije postupka nabave višenamjenskog borbenog aviona utvrđivalo stanje i perspektive u vezi zadržavanja sposobnosti borbene komponente Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.
Kada smo istraživali ovaj slučaj, iz MORH-a su nam rekli da Čuletić nije imao uvid u dokumentaciju, no otkrili smo kako je ovaj umirovljeni general u razgovoru za HTV-ovu emisiju Studio 4 rekao u siječnju ove godine da je izraelska ponuda najbolja. Štoviše, Čuletić je otkrio kako su Izraelci radili preinake same ponude te otkrio još neke detalje oko nabavke zrakoplova, odnosno ponuda koje su stigle u MORH!? Iz toga proizlazi kako u MORH-u u odgovoru nisu bili iskreni.
U komisiji i bivši član uprave tvrtke koja će imati najviše koristi od offseta
No ni tu nije kraj. Bliski prijatelj ministra Krstičevića, Gordan Kolak, bivši prokurist King ICT-ja, također je bio član Savjetodavnog vijeća za odabir vojnih zrakoplova. Riječ je o bliskom prijatelju ministra Krstičevića s kojim je radio u King ICT-ju.
Zanimljivo je kako je Kolak bio i predsjednik Uprave tvrtke DOK-ING, i to od 2012. do 2015. godine. Upravo je to jedna od tvrtki koja će profitirati od posla s Izraelcima. Naime, oni su partneri izraelske tvrtke s kojom sudjeluju u tzv. offset programu. Vjekoslav Majetić, vlasnik te tvrtke, već je najavio kako je riječ o značajnom povećanju investicija, a poznato je da ta tvrtka već godinama iz Hrvatske djeluje prema Izraelu.
Kako je moguće da bismo s BAFO-om narušili transparentnost, a da s ovim slučajevima već nismo, nije nam poznato.