Katolički vjeroučitelji u Hrvatskoj praktički su nedodirljivi. Pokazuje to i primjer vjeroučitelja Ivana Pokupeca, jednog od glavnih aktera u širenju lažnih vijesti o "napadu migranta na časnu sestru u Zagrebu". Policija je, podsjetimo, jučer potvrdila da je časna izmislila napad te se sama ozlijedila nožem kojeg je kupila.
Pokupec je, doznao je danas Index, uzeo slobodnu godinu u Osnovnoj školi Ljudevita Modeca u Križevcima. Prema riječima ravnatelja škole, Pokupec ne prima plaću i ne radi u nastavi, ali radno mjesto mu se čuva.
Ivan Pokupec podijelio je objavu samoprozvanog istraživačkog novinara Marina Vlahovića koji je na Facebooku objavio da je časnu "navodno napao migrant koji je uzvikivao vjerske povike". Kasnije se otvoreno izrugivao mogućnosti da je riječ o samoozljeđivanju koje je policija utvrdila istragom.
Pokupec je sudjelovao i na antivakserskim prosvjedima, a redovito na Facebooku širi teorije zavjere, a novinare naziva "štetnijima od ISIL-a".
Njegov primjer nije i jedini koji govori o ekstremnom ponašanju vjeroučitelja. Poznat je slučaj vjeroučiteljice koja je fizički i emocionalno zlostavljala svoje učenike u područnoj školi kod Medulina. I nakon što je Općinsko državno odvjetništvo u Puli podiglo optužnicu, ova vjeroučiteljica nastavila je raditi u školi.
Vjeroučitelj je uostalom i riječki mostovac Marin Miletić, poznat po širenju teorija zavjera, kao i svojim istupima u medijima s ekstremističkih pozicija.
Ovi primjeri ilustriraju duboke sistemske slabosti u nadzoru katoličkih vjeroučitelja u Hrvatskoj. Vjeroučitelje bira i ovlašćuje isključivo dijecezanski biskup, dok škole samo provode zapošljavanje prilikom kojeg ne odlučuju o ničemu. Ovaj "paralelni sustav", uz koji ih odabire Crkva, a plaćaju građani, vjeroučitelje čini praktički nedodirljivima.
Dovoljno je završiti teološki studij i dobiti kanonski mandat biskupa da bi se predavalo u školi, što otvara prostor i ekstremistima da uđu u obrazovni sustav.
Jedan od takvih ekstremista je i vjeroučitelj Krešimir Bagarić, čovjek koji je učenicima Osnovne škole Matije Gupca u Zagrebu na satu vjeronauka govorio da bi "strijeljao Pusićku i Mesića" te veličao osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića. Razotkrio ga je Index.
"Čovjek je otvorio predsjednički sef i transkripte je dao. Prokleto ti do sedmog koljena bilo, izdajniče. Prljavi, smrdljivi izdajniče. Nikad mira ne imao", proklinjao je Mesića vjeroučitelj.
Kako to da su vjeroučitelji toliko nedodirljivi? Odgovor se krije u ugovorima Crkve i države. Ključni su Vatikanski ugovori, konkretno Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture.
U članku 1. tog Ugovora RH jamči "nastavu katoličkoga vjeronauka u svim javnim osnovnim i srednjim školama i u predškolskim ustanovama, kao obveznoga predmeta za one koji ga izaberu, pod istim uvjetima pod kojima se izvodi nastava ostalih obveznih predmeta".
Nadalje, omogućeno im je brže napredovanje, veće plaće od ostalih nastavnika, a njihov rad ne evaluira učiteljsko vijeće i Agencija za odgoj i obrazovanje uz suglasnost ravnatelja, nego savjetnik Biskupijskog katehetskog ureda. Zahvaljujući Vatikanskim ugovorima, vjeroučitelji mogu postati i ravnatelji državnih škola.
U listopadu ukupan broj vjeroučitelja za sve konfesije jest 2.142 u osnovnim školama i 466 u srednjim školama, podatak je koji nam je iznijelo Ministarstvo obrazovanja. Nemaju podatke koliko novca se za njih izdvaja.
"Sredstva za plaće za sve djelatnike planiraju se na jednoj stavci te je nemoguće precizno odrediti koliko će se od određenog iznosa potrošiti za određenu skupinu djelatnika", naveli su.
Odvjetnik Alan Sorić, potpredsjednik prosekularne udruge Protagora, govori za Index kako je, osim Vatikanskim ugovorom, odnos između obrazovnih institucija i Katoličke crkve definiran i Ugovorom o katoličkom vjeronauku u javnim školama i vjerskom odgoju u javnim predškolskim ustanovama.
"Ako govorimo o zapošljavanju u školi, vjeroučitelj mora imati mandat Katoličke crkve i bez toga ne može biti zaposlen kao vjeroučitelj u javnoj školi. Njihovo napredovanje regulirano je odgovarajućim pravilnicima prema kojima vjeroučitelji za napredovanje moraju ispuniti bitno blaže uvjete od svih drugih nastavnika.
U radnopravnom smislu njihov položaj isti je kao kod svih drugih zaposlenika škole, ali škola nema kontrolu prilikom njihova zapošljavanja", dodaje.
Kaže da navedeno očito ograničava autonomiju države u nadzoru vjeroučitelja.
"Crkva takav mandat može i uskratiti u bilo koje vrijeme, što se događa, i pri tome škola nema izbora nego na takvo upražnjeno mjesto zaposliti drugu osobu bez obzira je li zadovoljna s radom prethodnog vjeroučitelja.
Ovakav sustav u očitoj je koliziji s načelima javnog, sekularnog obrazovanja i sasvim očito onemogućava državu u zapošljavanju najboljih osoba i u provođenju nadzora nad njihovim radom", rekao je.
Što se tiče ugovora, navodi da ne postoje ugovori koji se ne mogu raskinuti ili promijeniti.
"Revizija ili raskid ugovora samo je pitanje političke volje. Rekao bih da je od Vatikanskih ugovora u konkretnom slučaju puno problematičniji onaj između vlade i Hrvatske biskupske konferencije koji sadrži odredbe koje idu dalje od Vatikanskog ugovora, posebno u odnosu na položaj vjeronauka unutar rasporeda sati, a s ciljem da se oteža izbor onima koji ne bi željeli da im djeca upisuju katolički vjeronauk.
Taj ugovor moguće je raskinuti i bez složene procedure, a svakako se može i revidirati suglasjem volje s obje ugovorne strane. No država očito vrlo rado surađuje s Katoličkom crkvom, održavajući stanje koje je protuustavno i štetno u krajnjoj liniji za učenike.
Hrvatske vlade su do sada sustavno odbijale čak i razmotriti pritužbe na postojanje i provedbu tih ugovora tako da ne očekujem ni da će u bližoj budućnosti biti političke volje da se ovakve očite nepravilnosti isprave", rekao je.
Što se tiče pojedinih vjeroučitelja koji rade u školama, a svojim primjerom očito ne doprinose vrijednostima koje bi trebali zastupati, Sorić govori da ih škola može sankcionirati u slučaju kršenja radnopravnih obveza.
O ovome govori i primjer spomenutog Bagarića, koji je tužio školu zbog otkaza, ali je njegov zahtjev odbijen. Kako je tada objasnila ravnateljica škole Ljiljana Klinger, nije potrebna dozvola za izvanredno otkazivanje ugovora o radu budući da je to dio procedure koji je propisan Zakonom o radu.
Očito je problem i u tome što je nakon otkaza potrebno pribaviti kanonsko odobrenje za zapošljavanje novog vjeroučitelja, što cijeli postupak čini složenijim i sporijim.
"Jednom kad su zaposleni, vjeroučitelji su radno-pravno izjednačeni s drugim zaposlenicima i moraju se pridržavati pravilnika, etičkih kodeksa itd. Njima škole mogu dati otkaz, ali ih je teže zamijeniti od strane škole jer prilikom zapošljavanja novog učitelja ponovno je potrebno ovlaštenje Crkve. Zato to škole rade nedovoljno često, ali pravno je moguće", rekao je Sorić.