Na praznim parcelama Zagreba neprestano niču novi stambeni blokovi dok se stanovnici rastućih kvartova pitaju gdje je infrastruktura za sve te nove stanare. Uglavnom je nema, a stanovnici novih blokova dodatno opterećuju oskudnu infrastrukturu zbog čega u vrtićima kronično nedostaje mjesta, škole su organizirane i po tri smjene te konstantno pucaju vodovodne cijevi.
Tako je, primjerice, u OŠ Ante Kovačića u Španskom, gdje su niknuli novi stambeni blokovi, broj učenika u proteklih deset godina porastao za čak 36 posto. U toj je školi nastava bila organizirana u tri smjene, a situaciju nije uspjela popraviti ni dogradnja škole koja je dovršena početkom ove školske godine.
Izgradnja stambenih blokova na zapadu grada, južno od ulice Prilaz Baruna Filipovića, dodatno je opteretila prometni pravac na kojem su se i prije stvarale velike gužve, pa tako sada u vrijeme kada ljudi odlaze na posao ili se vraćaju kući gužve znaju biti nepodnošljive.
O problemima prekapacitirane gradnje Zagreba razgovarali smo s Leonom Ladišićem, arhitektom i urbanistom koji je studij završio u Švedskoj, a u sklopu arhitektonskog ureda u Danskoj bavi se urbanim obnovama. Ladišić smatra da se Zagreb više ne bi trebao širiti, a osim manjka infrastrukture, upozorava i na nemaštovito projektiranje novih stambenih blokova koji nisu prilagođeni svakodnevnim ljudskim potrebama.
"Zagreb se širi tamo gdje prevladava najveći urbani kaos"
"U nizu zona diljem Zagreba ubrzano se grade kompleksi zgrada s velikim brojem stambenih jedinica. Zagreb se danas najviše širi upravo u onim dijelovima gdje prevladava najveći urbani kaos. Investitori najviše prilika nalaze u rubnim zonama grada i nesređenim džepovima između postojećih naselja. Zgrade se smještaju na razbacane parcele i projektiraju bez uvažavanja okolnog ambijenta pa je nemoguće govoriti o novim kvartovima ili proširenjima postojećih kvartova.
Novi stambeni blok uz Prilaz baruna Filipovića (Foto: Index/Ena Dragičević)
Glavna odlika novih stambenih kapaciteta u Zagrebu je njihova sporadičnost i neuklapanje u urbanu strukturu. Novonastali dijelovi grada lišeni su bilo kakvog identiteta. Oni nisu mjesta u gradu, već su mrtve zone gdje ljudi spavaju, ali ne borave", smatra Ladišić.
Brojni primjeri prekapacitirane gradnje
Arhitekt navodi brojne primjere prekapacitirane gradnje u Zagrebu, pa tako ističe stambene komplekse koji su nastali u blizini Heinzelove avenije. "Na nekoliko većih parcela niknuli su blokovi nemaštovitog izgleda, koji unose velik broj stanova u sredinu bez ikakvog doprinosa urbanoj kvaliteti. U prizemljima se ne nalaze atraktivni sadržaji, a umjesto zelenim površinama, zgrade su okružene parkiralištima", kaže.
Sličan je slučaj, dodaje, u zoni oko Prilaza Baruna Filipovića gdje novi stanovnici opterećuju prometnu, opskrbnu i obrazovnu mrežu Donjeg grada i Trešnjevke, koja je ionako potkapacitirana. I ovo nisu ni približno najgore situacije u Zagrebu.
"Uz križanje Slavonske avenije i Avenije Marina Držića, gdje se nalazi tzv. autocesta, nove zgrade smještene su u zoni koja je apsolutno urbanistički neadekvatna za stanove. Stanari će neizbježno biti izloženi opasno visokoj buci prometa.
Nove zgrade uz zagrebačku "petlju" na križanju Slavonske avenije i Avenije Marina Držića (Foto: Index/Hana Kajari)
U zoni oko Zaprudskog otoka nove stambene zgrade se grade na donedavnim poljoprivrednim česticama, te svojim oblikom i orijentacijom negiraju urbanitet upravo na točki koja je nekada planirana kao reprezentativni prilaz Zagrebu. Ova dva primjera spadaju u kategoriju nedopustivih promašaja te govore o slomu sustava prostornog planiranja u Gradu", kaže Ladišić.
Nužna infrastruktura i sadržaji
Kada je riječ o infrastrukturi i sadržajima koje bi trebao imati svaki stambeni blok, Ladišić navodi da je nužan kvalitetno organiziran javni prostor gdje svi stanovnici mogu proživjeti male svakodnevne susjedske interakcije, odnosno stambeni trg i uređene zelene površine.
"Zatim, naselje mora biti dobro povezano s mrežom javnog prijevoza, uglavnom kroz pametno locirane stanice autobusa, tramvaja ili vlaka. Dobro je planirati dućane i kioske uz glavne točke prilaza naselju. Srednje velika naselja apsolutno bi trebala imati vrtić, a poželjni su i osnovni sportski i rekreacijski sadržaji. U konačnici, naselju trebaju odgovarajući parkirališni kapaciteti. U infrastrukturu najvećih naselja može se svrstati i dom zdravlja, sportski centri te religiozni sadržaji, međutim takva velika stambena naselja s glomaznim pratećim sadržajima kod nas se više i ne planiraju", kaže.
"U Hrvatskoj dominira princip gradnje na bilo kojoj dostupnoj parceli"
Arhitekta smo pitali i zbog čega su određene lokacije privlačne investitorima stambenih blokova. "Nažalost, danas u Hrvatskoj apsolutno dominira princip gradnje na bilo kojoj dostupnoj parceli. Želje investitora danas su jednostavne. Traže se što veće građevne parcele sa sređenim imovinsko-pravnim odnosima i zapravo je vrlo malo drugih faktora koji se uzimaju u obzir. Zbog male dostupnosti stanova u većim gradovima i na obali, čak i najlošije zgrade brzo će se rasprodati.
Stambeni blok u zoni oko Zaprudskog otoka (Foto: Hana Kajari)
Zagrebu nedostaje kvalitetan prostorni plan koji bi strateški usmjerio razvoj pa nove zgrade niču u potpuno nesređenim zonama uz rub grada, dok džepovi derutnog urbanog prostora ostaju nesređeni u neposrednoj blizini Glavnog kolodvora. Najviše problematičnih zona opažamo u područjima južno od Save, oko Dugava, Svete Klare te u zoni Arena Centra. Na parcelama poljoprivrednog oblika gradi se 'od ruba do ruba', što rezultira potpuno neupotrebljivim kvaziurbanim ambijentima", objašnjava Ladišić.
"Treba napomenuti da se sve više gradi u rubnim zonama grada, gdje je veća dostupnost slobodnog zemljišta. Takvo širenje grada po rubovima općenito se u suvremenom urbanizmu doživljava kao nepoželjno. Daleko se boljim smatra dovršavanje ili revitalizacija zona koje su bliže centru, gdje je moguće ostvariti sinergiju između novih i postojećih sadržaja bez povećanja ukupnog obuhvata grada", dodaje.
"Svi sudionici su krivi za prostorni promašaj, ali najviše lokalna uprava"
Za svaki veliki prostorni promašaj, nastavlja Ladišić, načelno su odgovorni svi sudionici, od investitora preko arhitekta do izvođača. "Međutim, jedan od sudionika procesa gradnje ima izravnu dužnost štititi javno dobro, a to je lokalna uprava kao predstavnik građana. U Zagrebu to je Gradsko Vijeće i Gradska uprava koji zajedno donose prostorne planove na razini grada. Upravo bi ti prostorno-planski dokumenti, prvenstveno Generalni urbanistički plan, trebali biti prva linija obrane grada od neželjenih intervencija.
Loše stanje u prostornom razvoju Zagreba rezultat je načina na koji se donedavno upravljalo gradom. Dva desetljeća nebrige političara nanijela su veliku štetu. Pozitivnim smatram pristup trenutne gradske vlasti. Pridaje se adekvatna pozornost urbanističkom razvoju Zagreba te se ostvaruje konstruktivan dijalog sa strukom. Međutim, rezultati tih napora bit će vidljivi tek kroz dulji vremenski period jer je riječ o strukturnim problemima koji se ne mogu otkloniti preko noći.
Trenutačno važeći Generalni urbanistički plan Grada Zagreba potiče iz davne 2003. godine. Od tada je mijenjan mnogo puta, no ni sto izmjena i dopuna ne može negirati činjenicu da je taj dokument i u svom izvornom obliku bio bezidejan i manjkav. Povremena dobra novogradnja u Zagrebu tek je rezultat pokojeg društveno odgovornog investitora te mnogo aktivističkih istupa struke i građana. Smatram apsolutno neophodnim da Grad bez imalo oklijevanja krene u proces izrade potpuno novog Urbanog plana", poručuje arhitekt i urbanist.
Dobro isplanirana gradska naselja
Ladišić je na kraju naveo i nekoliko dobro isplaniranih naselja i stambenih blokova. Što se tiče blokova, Ladišić ističe novi VMD-ov kvart u blizini Heinzelove ulice, u Ulici Charlesa Darwina, "gdje barem postoji minimalan napor stvaranja složenijeg ambijenta kroz zelene površine i nestambene sadržaje."
Novi VMD-ov kvart u blizini Heinzelove ulice (Foto: Index/Hana Kajari)
"Kao primjer izvrsno organiziranog stambenog naselja naveo bih Sloboštinu u Novom Zagrebu, gdje glavni trg naselja doista služi kao okupljalište, okružen je malim kvartovskim kafićima te je centralno postavljen i jednostavno dostupan svim stanarima. Noviji primjer dobro koncipiranog naselja su Vrbani III, gdje je središnja površina naselja zelena zona sa sportskom dvoranom, školom i vrtićem", zaključuje.
Grad: Investitori su često brži od naših planiranja
Iz Grada priznaju da su potezi privatnih investitora brži nego oni koje vuče Grad. "Iako se planovima u pravilu planira prometna i druga mreža infrastrukture kao i prostori za sadržaje javne namjene, često je realizacija stambenih i drugih sadržaja koje financiraju privatni ulagači brža od realizacije javnih sadržaja te se događa neuravnotežen prostorni razvoj s manjkom javnih sadržaja", navode iz Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove.
Navode da je GUP grada Zagreba usvojen 2007. godine i imao je izmjene 2009., 2013. i 2016. godine, te da se ovakvi planovi obično donose za razdoblje od dva desetljeća. "U tijeku su sveobuhvatne izmjene GUP-a kojim će se nastojati znatno unaprijediti postojeća prostorno-planska rješenja. Budući da je početkom ove godine na snagu konačno stupio i novi Pravilnik o standardu prostornih planova, ostvaren je zakonski okvir za izradu potpuno novog GUP-a kojim će se utvrditi i nova vizija prostornog razvoja grada", kažu.
Novi stambeni blokovi na zapadu Španskog (Foto: Index/Ena Dragičević)
"U protekla dva desetljeća gradnja zgrada javne namjene nije pratila porast stambenog fonda"
"Vezano na upite za konkretna područja, na predjelu zapadno od naselja Malešnica i Špansko na snazi je UPU Jankomir - Malešnica, izrađen 2008. godine, za zonu uz Prilaz baruna Filipovića na snazi je UPU Gradišćanska - Cankarova - Baruna Filipovića (izrađen 2006., s izmjenama 2008, 2011, 2018. i 2019. godine). Zona uz Heinzelovu ulicu razvija se sukladno UPU-u Heinzelova - Vukovarska, usvojenom 2006. godine", objašnjavaju iz Grada.
Što se tiče nerazvijene infrastrukture u rastućim naseljima, kažu da u protekla dva desetljeća gradnja zgrada javne namjene, prije svega dječjih vrtića i škola, a onda i drugih javnih ustanova, nije pratila porast stambenog fonda.
"Upravo zato preuzimanjem grada zatekli smo situaciju da u dječjim vrtićima kronično nedostaje mjesta, gotovo tri četvrtine škola nastavu organizira u više smjena, a vodovodi svakodnevno pucaju. Od prvog dana naš je cilj takav trend preokrenuti, osigurati univerzalnu dostupnost vrtića, primjerenu organizaciju rada škola te povećati kvalitetu života stanovnika svakog zagrebačkog kvarta", poručuju.