Leopold II., belgijski kralj od 1865. do 1909., postao je jedan od najpoznatijih kolonijalnih vladara u povijesti, prvenstveno zbog svog privatnog posjeda - Slobodne Države Kongo. Dok su europske sile u drugoj polovici 19. stoljeća osvajale prekomorske teritorije, Leopold II. je htio osigurati Belgiji kolonijalni posjed, no belgijski parlament nije bio voljan ulagati u taj pothvat.
Upravo zato on je zaobišao parlament. Uz pomoć britanskog istraživača Henryja Mortona Stanleyja organizirao je ekspedicije u središnju Afriku te kroz niz diplomatskih manevara, lažnih humanitarnih obećanja i zahvaljujući međunarodnoj podršci uspio prisvojiti ogromno područje Konga.
Na Berlinskoj konferenciji 1884.-1885., kada su europske sile dijelile Afriku, Leopold II. je uspio uvjeriti sudionike da će voditi Kongo u ime slobodne trgovine i humanitarnih ciljeva, dok je zapravo stvorio osobni posjed na kojem je imao apsolutnu vlast. Slobodna Država Kongo službeno je priznata kao njegov privatni posjed 5. veljače 1885., a ostala je pod njegovom kontrolom sve do 15. studenog 1908., kada je, pod međunarodnim pritiskom, bio prisiljen prepustiti je belgijskoj državi.
Brutalna eksploatacija i zločini u Slobodnoj Državi Kongo
Nakon što je preuzeo kontrolu nad Kongom, uspostavio je jedan od najrepresivnijih i najbrutalnijih kolonijalnih režima u povijesti. Glavni cilj bilo je iskorištavanje prirodnih bogatstava, prvenstveno slonovače i kaučuka, koja su se koristili za financiranje njegovih ambicija u Europi. Kako bi povećao proizvodnju, uveo je sustav prisilnog rada koji je uključivao sustavne represije, mučenja i egzekucije.
Jedan od najpoznatijih zločina bilo je odsijecanje ruku onima koji nisu ispunjavali kvote proizvodnje kaučuka. Belgijske kolonijalne vlasti i privatne kompanije koristile su batine, okove i masovna ubojstva kako bi osigurale radnu snagu.
Pretpostavlja se da je od 1885. do 1908. godine zbog izrabljivanja, bolesti, gladi i masovnih ubojstava živote izgubilo između 5 i 10 milijuna ljudi, što predstavlja jednu od najvećih humanitarnih katastrofa tog vremena.
Sustavna brutalnost postala je poznata široj javnosti krajem 19. i početkom 20. stoljeća zahvaljujući izvještajima britanskog konzula Rogera Casementa i aktivizmu pojedinaca poput Edmunda Denea Morela i Marka Twaina, koji su pokrenuli međunarodnu kampanju protiv zločina u Kongu. Pod međunarodnim pritiskom Leopold II. bio je prisiljen 1908. godine prepustiti kontrolu nad Kongom belgijskoj državi, koja ga je tada proglasila Belgijskim Kongom.
Leopold II. u Belgiji danas: Kontroverze i odnos prema njegovoj ostavštini
Dugi niz godina Leopold II. je u Belgiji slavljen kao vladar koji je modernizirao državu i proširio njezin utjecaj. Njegov kip stoji na nekoliko javnih mjesta, a u prošlosti su se njegova dostignuća često veličala. Međutim, u novije vrijeme javnost sve više prepoznaje razmjere njegovih zločina, a protesti protiv kolonijalne prošlosti Belgije postali su učestaliji.
Pokret Black Lives Matter i širi val antikolonijalnih inicijativa doveli su do novih zahtjeva za uklanjanjem kipova Leopolda II. diljem Belgije. Tijekom prosvjeda 2020. godine neki od tih kipova su vandalizirani, dok su lokalne vlasti u nekoliko gradova, poput Antwerpena i Genta, odlučile trajno ih ukloniti. Ipak, belgijska vlada nikada nije službeno priznala genocidni karakter Leopoldove vladavine niti je uvela konkretne reparacije prema Kongu.