"ZAČUDIO me ovaj pristanak na medijaciju. Što znači hrvatsko prihvaćanje medijacije? Znači li to odustajanje od već postignutog sporazuma Janša -Sanader gdje su i Hrvatska i Slovenija pristale na arbitražu pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu?", pita se bivša ministrica pravosuđa i čelnica Demokratskog centra Vesna Škare Ožbolt u svom blogu dodajući kako joj je nejasno zašto Hrvatska prva napušta jedinu čvrstu točku koju ima?
Medijacija može biti zamka
"Medijacija je postupak u kojem treća neutralna osoba (medijator) pomaže strankama u nastojanju da postignu obostrano prihvatljivo rješenje spora. U toku procesa svaka strana u sporu može iznijeti svoje stavove, pojasniti kako trenutni spor utiče na nju, te kakve bi opcije zadovoljile njene interese. Medijator će pažljivo slušati, usmjeravati stranke da razgovaraju o ključnim pitanjima, uočavati zajednička stanovišta i interese stranaka i pomagati strankama da na njima baziraju svoj dogovor", podsjeća Škare Ožbolt u blogu ističući kako objašnjenje medijacije izgleda benigno, ali može biti i zamka ako ne uspije.
Naime, međunarodni sud u Hagu je tijelo UN-a koji rješava sporove u parnicama između država koje su stranke sporazumno pred njega iznijele. Škare Ožbolt tvrdi kako su Hrvatska i Slovenija nakon dogovora o prihvaćanju Međunarodnog suda pravde u Haagu trebale potpisati i ugovor.
Politika ili pravo?
"Hrvatska je danas evidentno pred raskrižjem hoće li pristati da joj granicu sa Slovenijom riješi politika ili pravo. Koje će posljedice medijacije biti samo nebo zna." zaključuje Škare Ožbolt u svom blogu.
M.M.
Foto: Arhiva