UNATOČ objavi prvog kompletnog registra javne nabave u Hrvatskoj na stranicama udruge Vjetrenjača Marka Rakara, neki podaci o državnoj potrošnji ipak će ostati nerazjašnjeni. Iako se Rakarov registar poziva na podatke iz Narodnih novina, DZS-a, Fine, trgovačkih sudova i bonitetnih izvješća, na površinu su isplivali i neki netočni podaci, tvrdi Poslovni dnevnik.
Dvojbenim se smatraju podaci o financijskim rezultatima, kao i prihodima ostvarenim u poslovanju s državom, nekih firmi koje su usred krize zahvaljujući javnoj nabavi ostvarile profite jednake monopolistima.
Vlado Brkanić, glavni urednik časopisa Revizija, računovodstvo i financije, takvima potencijalno opisuje sve koji imaju barem 10 posto dobiti, što se smatra letvicom za normalnu zaradu. "Sve iznad toga je zarada koja upućuju na izniman položaj na tržištu", ističe Brkanić.
Brojke u Rakarovom i Fininom registru se ne poklapaju
Poslovni dnevnik navodi nekoliko primjera među tvrtkama koje više od 60 posto prihoda ostvaruju od poslovanja s državom i bilježe više od 30 posto dobiti kod kojih financijski rezultati objavljeni u Rakarovom registru nisu istovjetni podacima koje ima Fina. Na primjer, tvrtka Hidroprojekt-consult je, prema Vjetrenjači, u 2009. imao prihod od 7,03 milijuna kuna, uz dobit od 2,5 milijuna kuna, a lani 10,5 milijuna kuna prihoda i 4,5 milijuna kuna dobiti. Međutim, prema Fininom registru financijskih izvještaja, tvrtki su prihodi pali za 30 posto, s 10,5 na 7,4 milijuna kuna u 2010. godini, a pala je i neto dobiti s 3,6 milijuna kuna na 1,6 milijuna.
Sličan raskorak navode i u slučaju Studia-AZ, arhitektonske tvrtke, kojoj su prihodi unazad dvije godine porasli s 1,6 na 1,9 milijuna kuna, uz rast dobiti sa 488.817 na 516.405 kuna u 2010. godini. Finini podaci pak ukazuju da je prihod Studia-AZ porastao sa 2 milijuna kuna u 2009. na 4,4 milijuna, kao i dobit sa 412.000 kuna na 1,2 milijuna kuna.
Grešaka navodno ima i kada se pretražuje po drugim kriterijima, poput onoga da li tvrtka gotovo sve prihode ostvaruje od države. Poslovni dnevnik navodi primjer tvrtke Vuka, koja je unazad dvije godine od države uprihodila 84 milijuna kuna, a ukupan joj je prihod navodno 80 mil. kuna. Iz Fininog registra se pak može doznati da su unazad dvije godine imali prihod od 69 milijuna kuna te da su poslovali na granici rentabilnosti s dobiti u te dvije godine od 2 milijuna kuna, koje su rasporedili u pokriće gubitaka. Slično je i s Osječkom i Varaždinskom vodogradnjom.
Pri slaganju registra bili smo suočeni s gomilom krivih podataka
Marko Rakar je za Poslovni dnevnik potvrdio da je prilikom izrade registra bio suočen s nizom krivih podataka. "Doslovno smo samo prenosili podatke iz Narodnih novina i drugih registara, a suočili smo se sa 3000 situacija u kojima OIB nije bio napisan ili je bio neispravan, a u 600 situacija je bio neupotrebljiv. Fina ima dva odvojena registra o rezultatima poslovanja tvrtki - registar financijskih izvješća koji se popunjava do 31. ožujka i javni registar koji se popunjava do 30. lipnja, pa to dodatno stvara razlike u analizi podataka", kazao je Rakar.