"Hyperloop je mrtav." Ta je rečenica odjeknula medijskim prostorom kada je tvrtka Hyperloop One, koja je obećavala revoluciju u putovanju, obustavila poslovanje u prosincu 2023. godine.
Činilo se da je san o vlakovima koji jure kroz vakuumske cijevi brzinom većom od 1100 km/h definitivno završen. No, gotovo dvije godine kasnije, postavlja se pitanje je li doista tako, piše CNN.
Iako je Hyperloop One, kao vjerojatno vodeći igrač na tom polju i uz investicije Virgin Grupe Richarda Bransona, financijski propao, ideja živi dalje.
Diljem svijeta, posebice u Kini i Europi, nekoliko tvrtki i dalje razvija ovu tehnologiju. Europska unija čak podupire istraživački projekt s nadom da će prva linija biti otvorena za nešto više od desetljeća.
Naravno, prepreke su goleme - od osiguravanja financiranja i izgradnje infrastrukture do samih zakona fizike, zbog čega mnogi u željezničkoj industriji ostaju skeptični. Ipak, entuzijasti i dalje vjeruju da bismo se za jednu ili dvije generacije svi mogli voziti u kapsulama kroz nadzemne ili podzemne cijevi.
Iako se čini kao futuristička vizija, ideja o superbrzom kopnenom prijevozu stara je više od stoljeća. Još u 19. stoljeću, izumitelj Alfred Beach dizajnirao je divovsku pneumatsku cijev ispod njujorškog Broadwaya, koja je trebala prevoziti putnike u kapsulama pomoću zračnog tlaka.
Zvuči poznato? Upravo je na tom tragu Elon Musk 2013. godine predstavio svoj koncept nazvan hyperloop - sustav vakuumskih cijevi u kojima bi vlakovi, odnosno kapsule, na principu magnetske levitacije (maglev) putovali od New Yorka do Washingtona za samo 30 minuta.
Muskov koncept, koji namjerno nije patentirao, spojio je maglev tehnologiju, već korištenu u Aziji, s vakuumskim cijevima kako bi se smanjio otpor zraka. Teoretski, to bi omogućilo brzine do 1223 km/h uz znatno manju potrošnju energije i gotovo potpunu tišinu u usporedbi s brzim vlakovima.
Muskova ideja odmah je izazvala globalni interes, a investitori su pohrlili podržati projekte. Predvodnik je bio Hyperloop One, koji je 2017. dobio snažan vjetar u leđa ulaskom Virgin Grupe u vlasničku strukturu.
Unatoč prikupljenih više od 400 milijuna dolara, Virgin se povukao pet godina kasnije, a tvrtka se, nakon kratkog preusmjeravanja na teretni prijevoz, ugasila. U međuvremenu, Muskova tvrtka Boring Company, koja je 2022. najavila izgradnju funkcionalnog hyperloopa, fokusirala se na druge projekte, poput Las Vegas Loopa, koji koristi autonomna Tesla vozila u tunelima.
Dvanaest godina nakon Muskove objave, ideja je i dalje uglavnom teorijska, a mnogi stručnjaci izražavaju duboku sumnju. "Hyperloop je neizvediv", kaže željeznički stručnjak Christian Wolmar.
"Infrastruktura bi bila nevjerojatno skupa za izgradnju i ne može se natjecati s kapacitetom brzih željeznica ili zrakoplovnih tvrtki." Wolmar dodaje: "Ne integrira se s postojećim prijevozom, a tu su i sumnje u troškove energije, kapacitet i sigurnost putnika pri tako velikim brzinama. Musk i Branson su se povukli jer poslovni model jednostavno ne funkcionira."
No, san i dalje živi. Roel van de Pas, izvršni direktor nizozemske tvrtke Hardt Hyperloop, uvjeren je da je hyperloop karika koja nedostaje i jedino "provedivo, održivo rješenje za zamjenu zračnog prometa na kratkim relacijama". Tvrdi da je sustav 90% učinkovitiji od zračnog prometa, s nižim operativnim troškovima od brzih vlakova. "Ne zamjenjuje, već nadopunjuje željeznice. Hyperloop može učiniti željeznicu funkcionalnom na kontinentalnoj razini", kaže van de Pas.
Čini se da je Europa postala novo središte razvoja hyperloopa. Europski program razvoja hyperloopa (HDP), javno-privatno partnerstvo, ima viziju otvaranja prvih komercijalnih linija do 2035.-40. godine, a do 2050. planira mrežu od 24.000 kilometara koja bi povezivala 130 europskih gradova. Procjenjuje se da bi takva mreža mogla preuzeti 66% putnika s kratkih letova i uštedjeti stotine milijuna tona emisija CO2, no cijena je astronomska - do 981 milijardu eura.
Tvrtka Hardt Hyperloop već je postigla značajan napredak. U rujnu 2025. objavili su da su uspješno razvili sustav za "prebacivanje tračnica", što omogućuje kapsulama promjenu cijevi i dolazak na različita odredišta. To se dugo smatralo jednom od najvećih tehničkih prepreka. Uz to, poboljšali su i svoje testno vozilo. "Dokazali smo da to možemo učiniti i učiniti skalabilnim", ističe van de Pas. Sljedeći korak je izgradnja duže testne staze na kojoj će se moći potvrditi svi elementi sustava.
Podrška stiže i s najviše razine. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen u rujnu 2024. pozvala je na izradu strategije za promicanje vrhunskih tehnologija poput hyperloopa, a povjerenik za promet Apostolos Tzitzikostas potvrdio je da EU želi biti mjesto gdje se takve ideje brzo razvijaju i plasiraju na tržište. Za razliku od SAD-a, čini se da EU vidi hyperloop kao stratešku tehnologiju za budućnost.
Hyperloop nije jedina tehnologija superbrzog prijevoza. Maglev (magnetska levitacija) koristi snažne magnete za podizanje i pokretanje vozila bez kontakta s tlom, čime se smanjuje trenje i postižu brzine do 604 km/h. Za razliku od hyperloopa, maglev je već u komercijalnoj upotrebi, prvenstveno u Aziji.
Japan je svjetski lider, a njihov eksperimentalni vlak L0 drži svjetski rekord u brzini. U tijeku je izgradnja linije Chuo Shinkansen između Tokija i Osake, koja će, unatoč kašnjenjima i ogromnim troškovima od preko 80 milijardi dolara, skratiti putovanje s 2,5 sata na samo 67 minuta.
Kina je drugi veliki igrač na polju magleva, koji vidi kao nadopunu svojoj mreži brzih vlakova. Iako su maglev linije predlagane diljem svijeta, visoki troškovi izgradnje i nedostatak povezanosti s postojećim mrežama ograničili su njihovu primjenu.
Upravo tu leži glavni problem za alternativne tehnologije - teško se mogu mjeriti s postojećim željezničkim mrežama koje nude velik kapacitet i integraciju s gradskim središtima. Ipak, ako Europa nastavi s razvojem hyperloopa, a Japan i Kina dovrše svoje maglev linije, let bez krila mogao bi postati svakodnevica za milijune putnika u idućim desetljećima.