Giannis N., rodom s grčkog otoka Samosa, u Njemačku je stigao s 18 godina kako bi studirao građevinu. Privukle su ga njemačke vrijednosti: socijalna pravda, jednakost i sigurnost. No, nakon 16 godina, vratio se u Grčku. "Dao sam sve od sebe da u Njemačkoj izgradim život, ali stalno sam nailazio na prepreke", rekao je Giannis, sada 39-godišnjak. Radio je kao projektni voditelj i građevinski inženjer, a okušao se i kao freelancer, piše DW.
Jedan trenutak bio je presudan: klijent mu nije htio platiti 100.000 eura za završeni posao. "Rekao mi je: 'Neću ti dopustiti da se obogatiš ovdje u Njemačkoj.’" Taj komentar shvatio je kao jasan znak netrpeljivosti prema njegovom porijeklu. "Na fakultetu si lijeni Grk, na poslu si korumpirani Grk. To postaje toksično."
Prema istraživanju Instituta za tržište rada (IAB), čak 25% migranata planira napustiti Njemačku. U anketi je sudjelovalo 50.000 migranata između 18 i 65 godina. Uglavnom se radi o visokoobrazovanim, uspješnim osobama, baš onima koje Njemačka želi zadržati.
Kao najčešće razloge navode kombinaciju osobnih, ekonomskih i društvenih čimbenika, tj. osjećaja neprihvaćenosti, diskriminaciju, visoke poreze, kompliciranu birokraciju i političko nezadovoljstvo.
Utku Sen, stručnjak za kibernetičku sigurnost iz Turske, nakon tri godine preselio se iz Berlina u London. U Njemačkoj se, kako kaže, nikada nije osjećao prihvaćeno. "Kao Turčin, uvijek sam se osjećao kao građanin drugog reda", izjavio je i usporedio život s filmom Šesto čulo. "Kao da postoji život, ali ti u njemu ne sudjeluješ. Nitko te ne primjećuje", dodao je.
Sen tvrdi da mu je život u Velikoj Britaniji jednostavniji jer može komunicirati na engleskom jeziku. "Nisam doživio diskriminaciju, osjećam da ovdje pripadam", rekao je.
Kalina Velikova iz Bugarske provela je devet godina u Bonnu. Govorila je njemački gotovo bez greške, radila kao socijalna radnica, ali se nikada nije osjećala prihvaćeno. "Jednog dana razgovaramo, sljedećeg me ignoriraju. To mi je bilo nepojmljivo", ispričala je. S vremenom se zatvorila u sebe, a 2021. se vratila u Sofiju. "Radim više, zarađujem manje, ali živim mirnije", rekla je.
Anastasios Penolidis, voditelj izbjegličkog kampa koji živi u Njemačkoj sedam godina, smatra da je rješenje u edukaciji i društvenoj promjeni. "Potrebno nam je više političkog i socijalnog obrazovanja, institucije koje će se boriti protiv rasizma i pošteniji porezni sustav", naglasio je.
Iako radi puno radno vrijeme, jedva preživljava. "Porezi za neoženjene osobe bez djece su nepravedni i demotivirajući", rekao je. Ozbiljno razmatra povratak u Grčku, ali ne gubi nadu. "Ako dođe do pravih promjena, želim ostati ovdje i osnovati obitelj."
Ekonomist Christian Dustmann smatra da je jezik ključan, ali da problemi idu dublje. "Ako bismo ovo istraživanje proveli u Velikoj Britaniji, rezultati bi vjerojatno bili slični", rekao je. Upozorava da rastuće nepovjerenje prema migrantima u Njemačkoj ide ruku pod ruku s porastom podrške krajnjoj desnici. "Politika mora balansirati, a ne otuđiti domaće stanovništvo, a istovremeno ne zatvoriti vrata onima koji dolaze", rekao je.