Tunguski događaj, poznat i kao Tunguska eksplozija, dogodio se 30. lipnja 1908. godine u blizini rijeke Podkamena Tunguska u sibirskoj regiji Rusije. Ovaj događaj smatra se jednim od najznačajnijih i najtajanstvenijih prirodnih fenomena 20. stoljeća zbog svoje snage i nedostatka očitih dokaza o uzroku.
U ranim jutarnjim satima 30. lipnja 1908., oko 7:14 po lokalnom vremenu, snažna eksplozija potresla je udaljeno područje Sibira u blizini rijeke Podkamena Tunguska. Eksplozija je bila toliko snažna da je srušila oko 80 milijuna stabala na površini od približno 2150 km², što odgovara veličini modernog gradskog područja.
Prema svjedočenjima, svijetli objekt, opisan kao "vatrena kugla", pojavio se na nebu prije nego što je eksplozija uzrokovala seizmičke valove usporedive s potresom magnitude 5,0 na Richterovoj ljestvici. Zvuk eksplozije čuo se stotinama kilometara daleko, a svjetlosni bljesak bio je vidljiv čak i u Europi.
Nije pronađen krater niti značajni ostaci meteora, što je dodatno zakompliciralo istraživanje. Snaga eksplozije procijenjena je na 10-15 megatona TNT-a, što je oko tisuću puta jače od atomske bombe bačene na Hirošimu.
Znanstvenici su desetljećima raspravljali o uzroku Tunguskog događaja, a najprihvaćenija hipoteza jest da je eksploziju izazvao zračni prasak asteroida ili kometa.
Najraširenija teorija sugerira da je Tunguski događaj uzrokovao asteroid promjera 50-100 metara koji je ušao u Zemljinu atmosferu brzinom od oko 15-30 km/s. Zbog trenja s atmosferom, asteroid se raspao na visini od 5-10 km iznad površine, oslobađajući ogromnu količinu energije. Ova hipoteza temelji se na odsutnosti kratera i prisutnosti mikroskopskih čestica, poput silikatnih i magnetitnih kuglica, pronađenih u tlu na mjestu događaja.
Druga značajna hipoteza predlaže da je uzrok bila jezgra kometa, koja je uglavnom sastavljena od leda i prašine. Komet bi se potpuno ispario tijekom zračnog praska, što bi objasnilo nedostatak većih ostataka. Ova teorija dobila je potporu zbog prisutnosti određenih kemijskih spojeva, poput iridija, koji su češći u kometima nego u asteroidima.
Iako manje vjerojatne, postoje i druge teorije, uključujući spekulacije o prirodnom plinskom izbijanju, antimateriji ili čak vulkanskoj aktivnosti. Međutim, ove hipoteze nemaju značajnu znanstvenu potporu i uglavnom su odbačene zbog nedostatka dokaza.
Zbog udaljenosti i političkih prilika u Rusiji početkom 20. stoljeća, prva znanstvena ekspedicija na područje Tunguske organizirana je tek 1927. godine pod vodstvom ruskog znanstvenika Leonida Kulika. Kulik je dokumentirao razaranje, uključujući radijalni uzorak srušenih stabala, što je ukazivalo na zračni prasak. Kasnije ekspedicije nastavile su prikupljati dokaze i uzorke s terena koji su pomogli u oblikovanju današnjih teorija o ovom jedinstvenom događaju.