Foto: Index
ZA VRIJEME požara u Dalmaciji, informacije i fotografije je, između ostalih medija donosila je i Facebook stranica "Vatrogasci - Oni su naši heroji". Ta stranica aktivna je od 2012. godine i donosi obavijesti o akcijama vatrogasaca, požarima koje gase i intervencijama na koje idu.
Index je porazgovarao sa Zvonimirom Radašem, koji vodi spomenutu stranicu, a koji je i sam bio vatrogasac. Zvonimir je prije šest godina nakon prometne nesreće ostao u kolicima, što ga je spriječilo da ide na intervencije, ali tu njegova borba za vatrogastvo nije stala.
"Vatrogastvo se radi srcem ili nikako"
Za vatrogastvo se odlučio jer je to bio human posao, koji se, kako Zvonimir kaže, radi srcem ili nikako.
"O vatrogastvu sam oduvijek razmišljao. Od djetinjstva sam volio kamione, rotacije sirena i jednostavno mi proradi adrenalin kada vidim vatrogasno vozilo. Kako je bilo tada, tako je i dan danas. Ono što su bili branitelji u ratu to smo mi sada u miru. Branimo našu domovinu, kuže, spašavamo živote u svakakvim nedaćama", ispričao nam je Zvonimir koji je najprije prošao tečaj za dobrovoljnog vatrogasca u Zadru, a koji je potom išao i u Vatrogasnu školu u Splitu kako bi postao profesionalni vatrogasac.
Bio je zapovjednik DVD-a Lišane Ostrovičke, ali je prije 6 godina, 23. listopada doživio prometnu nesreću koja ga je udaljila od njegovog poziva.
Pokrenuo stranicu jer mu je bilo dosta lažnih priča o vatrogascima
Nakon prometne nesreće ostao je u invalidskim kolicima i nije više mogao biti vatrogasac na terenu, ali ga nije spriječilo da i dalje s kolegama proživljava svaku intervenciju.
"Vidio sam da u vatrogastvu za sada ne mogu obnašati neku dužnost. Kažem za sada jer vjerujem da kad-tad hoću", ispričao nam je Tomislav.
Upitali smo ga i što ga je potaknulo na pokretanje stranice na Facebook, a on nam je odgovorio kako mu je bila puna kapa raznih lažnih priča o vatrogascima.
"Stranicu sam nazvao 'Vatrogasci - Oni su naši heroji', jer to zaista i jesu. Znam da brojni moji kolege tako ne razmišljaju o sebi, ali za mene to jesu i uvijek će biti. Na stranici objavljujem sve intervencije od požara do prometnih nesreća jer želim da ljudi shvate što je vatrogasac i s čim se sve susreće. Malo tko nas cijeni dok mu ne zatrebamo. Stranicu sam pokrenuo kako bi se ljudi povezali s vatrogascima i prestali govoriti gluposti", rekao je Zvonimir.
Pogodili ga negativni komentari o vatrogascima
Nakon požara u Dalmaciji jedan portal je objavio tekst o vatrogascima kao uhljebima te su prozvali stranicu koju je pokrenuo Zvonimir kako stranicu koja im služi za samopromociju.
Upravo tada se Zvonimir odlučio javno predstaviti na stranici, pogođen onime što je pročitao i iznijeti dio svoje priče.
"Pogodilo me jer su i mene stavili u taj kontekst, to me natjeralo da se javno predstavim ljudima i da ljudi procijene jesam li uhljeb kako su napisali", dodao je.
"Za vrijeme intervencije nema umora"
Razorni požar koji smo nedavno vidjeli u Dalmaciji i koji je stigao do Splita pogodio je brojne, a Zvonimir nam je pokušao opisati osjećaj s požarišta.
"Osjećaj je...pa osjećaj vam ne mogu opisati, moji kolege će znati zašto to govorim. Samo vam mogu reći da zaboravite na vrijeme, na strah, na sve probleme i samo ste usredotočeni na ono što se događa ispred Vas, ili nažalost iza vas ako se nađete u okruženju vatre", rekao je i dodao kako za vrijeme intervencije nema umorna, sna ili ičega drugog osim adrenalina i cilja da se spasi nečiji život, kuća, imovina.
"Kada intervencija završi, onda tek osjetite umor i onda vam se miješaju emocije tuge i sreće. Tuge zbog čovjeka koji je izgubio sve što je u životu gradio, ili sreće jer ste nekome spasili dom", dodao je.
"Naše obitelji strepe za nas"
Rekao je kako u tim situacijama treba spomenuti i obitelji vatrogasaca koje strepe dok su oni na terenu.
"Naše obitelji strepe i mole se da se vratimo živi i zdravi. Oni ne znaju s čim se susrećemo, znate, dosta nas ni ne priča obiteljima što se događa na intervencijama, jer što manje znaju, manje se brinu", rekao je i prisjetio se jedne situacije koja se dogodila njemu.
Bio je na požaru preko 24 sata, na području koje je bilo minski sumnjivo dok su se svako malo čule detonacije. Signal je bio slab i nije mogao odgovoriti na pozive.
"Kada sam pogledao na mobitel bilo je preko 100 poziva od mame i tadašnje djevojke, moje sadašnje supruge. Nisu mirno spavale dok me sutradan nisu ugledale", poručio je Zvonimir i dodao kako je taj poziv jako stresan kako za vatrogasce tako i za njihove obitelji.