PREMA najnovijim podacima statističke agencije Eurostata, čak 91 posto stanovnika Hrvatske živi u vlastitoj nekretnini, što je 21 posto više od prosjeka EU i svrstava Hrvatsku u sam vrh, uz Rumunjsku, Slovačku i Mađarsku.
Najmanji udio stanovništva koje živi u vlastitoj nekretnini je u Njemačkoj (50.40%), Austriji (55.3%), Danskoj (59.3%) i Francuskoj (64%). Gledajući po državama, ispada da vrijedi pravilo kako u bogatijim državama najmanje ljudi živi u vlastitoj nekretnini, a u siromašnijima najviše.
To nije baš intuitivno, očekivalo bi se da će si u bogatijim državama, u kojima su veće plaće, više ljudi moći priuštiti vlastiti stan ili kuću nego u državama s nižim standardom i plaćama. O čemu se onda radi i zašto su prema ovom pokazatelju Rumunji, Slovaci, Hrvati i Mađari bogatiji od Nijemaca, Austrijanaca, Danaca i Francuza?
Hrvati žive u pretrpanim domovima
Da bi se shvatilo o čemu se radi, treba staviti stvari u kontekst s drugim pokazateljima o stanovanju. Prvo je potrebno znati o kakvim se točno nekretninama radi i koliko su kvalitetne za život.
Prvi signal da vlasništvo nad nekretninama u kojima se živi ne znači ujedno i kvalitetniji život su podaci o postotku stanovništva koje živi u pretrpanim kućanstvima. Tu je situacija obratna, tj. u bogatijim državama EU manji dio stanovnika živi u pretrpanim kućama nego u siromašnijim državama.
Pretrpanost je najveći problem u državama tzv. Nove Europe, bivšim socijalističkim zemljama, koje ujedno imaju i jako velik postotak ljudi koji žive u vlastitim nekretninama.
U Rumunjskoj 45% stanovništva živi u pretrpanim domovima, u Latviji 42.5%, u Bugarskoj 39.5%, u Poljskoj 36.9%, a u Hrvatskoj 36.2%. Dakle, iako 91% ljudi u Hrvatskoj živi u vlastitoj nekretnini, svaka treća osoba živi u pretrpanom domu, bilo da je sama površina premala i ima premalo prostorija ili previše članova kućanstva živi u njemu.
Smatra se da osoba živi u pretrpanom kućanstvu ako kućanstvo nema na raspolaganju minimalan broj soba, ovisno o veličini kućanstva, obiteljskoj situaciji i dobi njegovih članova. Najmanje takvih kućanstava je u Irskoj, na Malti i Cipru te u Nizozemskoj, gdje manje od 5% stanovnika živi u nekretninama s premalo mjesta za prevelik broj ljudi.
U Belgiji, Finskoj, Španjolskoj, Luksemburgu, Portugalu, Danskoj, Francuskoj i Njemačkoj od 5 do 10% stanovnika živi u pretrpanim objektima. Na razini cijele EU 17.8% ljudi je živjelo u takvim uvjetima 2020., što je povećanje u odnosu na godinu ranije (17.1%), vjerojatno uslijed gospodarskih problema zbog pandemije covida-19 i uvedenih restrikcija. No taj postotak se prije pandemije neprekidno smanjivao iz godine u godinu, s 18.4% 2011. na 17.1% 2019.
Napredak je ostvaren
U Grčkoj, Litvi, Latviji, Švedskoj, Austriji, Njemačkoj, Danskoj, Finskoj i Belgiji je postotak rastao od 2011. do 2019., ali, osim Grčke, Litve i Latvije, ionako se radi o državama s niskim udjelom stanovnika koji žive u pretrpanim domovima. Hrvatska spada među zemlje u kojima se od 2011. udio pretrpanog stanovništva smanjuje, kao i u većini postsocijalističkih država Nove Europe.
Napredak je posebno vidljiv u Poljskoj, koja je 2011. s 47.2% stanovnika koji žive u pretrpanim domovima bila gora od Hrvatske (44.6%), a 2020. je na 36.9%, što je usporedivo s Hrvatskih 36.2%. Smanjenje za 10.3 postotna boda u Poljskoj i 8.4 postotna boda u Hrvatskoj je impresivno za obje države, iako je iz ostalih podataka vidljivo da Poljska gospodarski brže napreduje.
Pad udjela u Mađarskoj s više od 45% na 20% je varljiv jer je 2018. došlo do promjene u metodologiji koju koristi Mađarska pa je tako postotak naglo pao s 40 na 20 posto u jednoj godini, što realno nije moguće, nego se radi o statističkoj iluziji, tj. promjeni metodologije prikupljanja i obrađivanja podataka u Mađarskoj. Ali gledajući pad do 2018. možemo pretpostaviti da je bio ukupno podjednako impresivan kao u Poljskoj i Hrvatskoj.
Mladi ne napuštaju roditelje jer nemaju mogućnosti za to
Drugi signal da situacija u Hrvatskoj nije toliko ružičasta je odnos između udjela stanova kao mjesta stanovanja i kuća. Hrvatska ima treći najmanji udio stanova u ukupnom broju objekata za stanovanje, gledano po državama članicama EU, manje od 25%.
To znači da razlog zbog kojeg u Hrvatskoj skoro pola stanovnika živi u premalim nekretninama nije to što dominiraju mali stanovi izgrađeni u doba socijalizma, kada su se masovno gradile jednostavne zgrade s malim stanovima (primjerice limenke u Novom Zagrebu i hruščovke u Rusiji), nego nemogućnost mladih da napuste roditeljsku kuću.
Hrvatska je zemlja EU s najvećim postotkom mladih od 16 do 29 godina koji još žive sa svojim roditeljima. 91.7% muškaraca i 83.6% žena tih godina još živi u kućanstvu s roditeljima, što je daleko od prosjeka EU od 73.5% muškaraca i 64.3% žena. Za usporedbu, samo 30-45% mladih oba spola živi u kućanstvu sa svojim roditeljima u zemljama Skandinavije.
Razlozi su većinom kulturološki, ali postoji i zamjetan element ekonomskih poteškoća koje onemogućuju mladima u Hrvatskoj da napuste roditeljsko gnijezdo. Zemlje s visokom nezaposlenosti, niskim plaćama i općenito niskim standardom nisu pogodne za selidbu iz roditeljskog doma, dok je u zemljama gdje se lako pronalazi posao to puno lakše. Hrvatska ima i problem "maminih sinova", tj. mladi se ne žele osamostaliti i napustiti roditeljski dom, ali i nepovoljne gospodarske uvjete te lošu situaciju na tržištu rada.
Statističke podatke treba znati čitati
Situacija u Hrvatskoj nije ni izbliza toliko dobra koliko sugerira podatak o postotku stanovnika koji žive u vlastitoj nekretnini. Dapače, ostali podaci pokazuju da je toliko veliki postotak ustvari signal korjenitih problema u društvu i gospodarstvu. Postotak nije toliko velik zbog toga što većina građana može priuštiti normalne nekretnine za život sebe i svoje obitelji, nego zbog toga što su mnogi mladi prisiljeni ostati u roditeljskim domovima čak i nakon što zasnuju vlastitu obitelj. Sve politike koje umjetno podižu cijenu nekretnina, kao što je program subvencioniranja kamate na kredit za kupnju prve nekretnine, pogoršavaju taj problem.