Vrsta leptira koja je do sada obitavala isključivo u južnoj Europi po prvi je put zabilježena u Ujedinjenom Kraljevstvu, potvrdila je dobrotvorna organizacija Butterfly Conservation. Ovo otkriće dolazi nakon što su stručnjaci desetljećima pratili brzo širenje Južnog malog bijelca (Pieris mannii) prema sjeveru kontinenta, piše BBC.
Prvo viđenje u Velikoj Britaniji potvrđeno je u Ornitološkom opservatoriju Landguard u Suffolku, nakon što je volonter uspio snimiti fotografiju primjerka. Iako još nije potpuno jasno što je potaknulo ovu migraciju, vjeruje se da su klimatske promjene ključan faktor.
Donedavno je stanište Južnog malog bijelca bilo ograničeno na južnu i jugoistočnu Europu. Međutim, organizacija Butterfly Conservation navodi da je vrsta prvi put uočena sjeverno od Alpa u Francuskoj i Njemačkoj 2008. godine. Od tada je postupno širila svoj doseg, stigavši do Nizozemske 2015. i francuskog Calaisa 2019. godine.
Prvi primjerak u Ujedinjenom Kraljevstvu bila je ženka, a uočio ju je volonter Will Brame u Prirodnom rezervatu Landguard 2. kolovoza. Brame je za BBC izjavio kako je "uspio uhvatiti nekoliko fotografija" prije nego što je leptir odletio. Njegovu identifikaciju kasnije je potvrdio Chris van Swaay, stručnjak za leptire iz nizozemske organizacije za očuvanje leptira.
Zanimljivo je da su klimatski modeli iz 2008. godine predviđali da se, čak i u najekstremnijim scenarijima zagrijavanja, ova vrsta neće pojaviti u Niskim Zemljama prije 2050. godine, što pokazuje koliko je njezino širenje neočekivano brzo.
Južni mali bijelac razlikuje se od autohtonog Malog bijelca po velikoj točki na rubu krila koja se proteže dalje prema dolje, u ravnini s kružnom točkom.
Dr. Dan Hoare, direktor za oporavak prirode u Butterfly Conservation, rekao je da je vrsta napravila "ekološki skok".
"Postoje vrste koje su rijetke u Ujedinjenom Kraljevstvu i povremeno su se tijekom godina pojavljivale pojedinačno ili u parovima... ali to zapravo ne ukazuje na značajnu promjenu u našoj fauni", objasnio je. "Južni mali bijelac je vrlo drugačiji. U osnovi je kolonizirao sjevernu Europu od Švicarskih Alpa do Sjevernog mora u posljednjem desetljeću, krećući se prema sjeveru brzinom od oko 100 kilometara godišnje."
Hoće li se vrsta dugoročno zadržati, ostaje za vidjeti. Njezin glavni izvor hrane je vrtna biljka Candytuft, koja nije široko rasprostranjena u Britaniji. Također, vrsta nikada nije zabilježena kao migrant u UK, a još nema dokaza da se ovdje i razmnožava.