Kad se radi o uvođenju poreza na prekomjerne profitne marže bruto dobiti (uz nepoznanicu zašto se dvaput ponavlja pojam pod dva naziva), povećanje bruto dobiti do 15% u odnosu na prosjek bruto dobiti iz trogodišnjeg razdoblja 2023. do 2025. bilo bi dopušteno i neoporezivo, dok bi se onaj dio bruto dobiti koji u 2026. godini bude veći od 15% prosječne bruto dobiti u trogodišnjem razdoblju oporezivao po stopi od 50%.
Ovim porezom bit će obuhvaćene i one kompanije čiji je rast bruto dobiti veći od 15% kao posljedica racionalizacije, inovacija, uvođenja novih proizvoda ili izvoza na nova tržišta, sve dok taj izvoz ne čini više od 50% prihoda kompanije.
Prevaljiv karakter poreza i inflatorni učinci
Drugo, svi ćemo se složiti da je PDV porez prevaljiv na potrošače i zamišljen je tako da se u cijelosti može prevaliti na kupce. No porez na dobit u jednakoj je mjeri prevaljiv na kupce, odnosno na krajnje potrošače. Ako uprava neke kompanije ima cilj ostvariti npr. 10% realnog povrata na uloženi kapital, ona će se svim silama truditi, istim onim silama kao u slučaju povećanja PDV-a, da povećani teret poreza na dobit prebaci na svoje kupce povećanjem cijena svojih proizvoda i usluga.
Tako dolazimo do jasnog zaključka da je porez od 50% na prekomjernu dobit zapravo inflatorna mjera, a ne antiinflatorna. Kao što povećanje PDV-a ima inflatorne posljedice, tako i povećanje svakog drugog poreza ima inflatoran karakter.
Ali čak i da to nije tako, što ne može biti slučaj, povećani porez na dobit povećat će prihode središnje države, a smanjiti prihode privatnog sektora, što će dovesti do smanjenja privatne potrošnje i povećanja javne potrošnje. Inflatorni pritisak ostat će isti.
Problem zahvaćanja inflatorne dobiti i paušalno oporezivanje
Dodatni je problem što se stopom od 50% zahvaća i dio inflatorne dobiti, na način da se kompanijama ne omogućava zadržavanje realne vrijednosti dobiti.
Potpuno identična situacija dogodit će se s paušalnim porezom na obrte i turistički sektor. Ako neki obrtnik na paušalnom oporezivanju zarađuje oko 30.000 EUR neto godišnje, učinit će sve što može kako bi zadržao taj neto iznos. A najlakši mu je način da to postigne povećanjem cijena svojih proizvoda i usluga. I tu se pokazuje da je mjera Vlade zapravo inflatorna, a ne antiinflatorna.
Zakon ponude i potražnje nasuprot slobodnoj volji tržišnih aktera
Vladi ne pada na pamet da na tržištu vlada zakon ponude i potražnje, a ne slobodna volja aktera na tržištu. Oni koji prodaju uvijek će prodavati po najvišim mogućim cijenama, a oni koji kupuju uvijek će kupovati po najnižim mogućim cijenama. Te dvije težnje susreću se u određenoj točki koja dovodi do kupoprodaje. Zašto tražiti od turističkog sektora da snizi cijene za 20%? Ako mogu prodati po 100, nitko racionalan neće smanjivati cijenu na 80, a ako turisti prestanu dolaziti jer smo postali skupi, cijena će sama pasti na 80, pa i na 30 ako bude potrebno. Vlada se treba odlučiti: vlada li na tržištu čelični zakon ponude i potražnje ili slobodna volja.
Koji segment društva je najmanje pogođen inflacijom? Jasno, država! Državi nominalni rast PDV-a u uvjetima inflacije čuva njegovu realnu vrijednost, a tako je i u slučaju poreza na dobit. Koji segment društva je najviše zainteresiran za to da danas bude inflacije?
Jasno, država!
Silnim povećanjem plaća u javnom sektoru i udarom na proračun, taj se udar može smanjiti putem inflacije, smanjivanjem realnih plaća u javnom sektoru uz zadržavanje iste razine realnih prihoda države, jer povećanje realnog BDP-a za sobom će vući i povećanje realnih plaća, pa se rastom BDP-a neće riješiti problem proračuna.
Ovim "antiinflacijskim" mjerama taj se prihod države želi realno i povećati, a sve na uštrb privatnog sektora. Hrvatska država, na žalost i unatoč premijerovim samohvalama, već dugo ne postoji zbog građana.
Lažna porezna reforma i vladina retorika davanja
Izmišljena porezna reforma koja se u krugovima provodila od 2017. godine, reklamirajući se kao porezno rasterećenje, bila je samo vrlo skupa i lažna floskula, jer je rasterećenje u 2017. i kasnijim godinama doslovno bilo nula.
Ova se Vlada stalno reklamira da daje, iako daje tako da uzima od građana, a zapravo samo uzima, još, još i još. Bez kraja.
Stvarni uzroci inflacije koje Vlada ignorira
Pri tome se ne razmišlja koliko inflaciji doprinosi korumpirani sustav javne nabave, neka se pogledaju natječaji bilo koje bolnice ili drugih državnih ili javnih tijela, koliko inflaciji doprinosi prikrivanje gospodarskog kriminala od strane DORH-a i same Vlade, koliko inflaciji doprinosi pravosuđe potpuno premreženo mafijaškim skupinama, koliko inflaciji doprinosi neviđena pljačka poreznih obveznika od strane njihove vlastite Vlade koja im nameće velike protuzakonite porezne obveze, koliko inflaciji doprinosi pretvaranje Hrvatske u faktički jednogranski sustav vlasti, koliko inflaciji doprinosi pretvaranje DORH-a ili Ustavnog suda u vladine servisne agencije.
Zašto se antiinflacijska politika ne razvija na temelju gore navedenih pitanja?
Ništa od toga Vlada ne vidi, ali zato vidi lakomne poduzetnike i obrte na paušalu koji se, navodno nemoralno i k tome još bezobrazno, bogate teško kršeći zakon ponude i potražnje.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala