Predsjednik Vrhovnog suda pokušao objasniti zašto imovina sudaca treba ostati tajnom

Foto: N1

PREDSJEDNIK Vrhovnog suda Đuro Sessa gostovao je u emisiji N1 studio uživo gdje je komentirao reformu pravosuđa, ali i pokušavao objasniti zašto se protivi objavi imovinskih kartica sudaca. Sessa smatra kako bi objava imovinskih kartica sudaca bila populistička mjera te da se boji da će se ti podaci zloupotrebljavati.

Transkript razgovora prenosimo s N1.

Je li došlo vrijeme za reforme u pravosuđu o kojima se stalno govori?

Jedino što je konstantno od 1991. je da se stalno govori o reformama. Osobno mislim da je vrijeme da se prestane s reformama i da se dozvoli sustavu da se promjene koje se najavljuju usklade s potrebama koje traži sadašnji trenutak.

Kad su u pitanju te promjene, što se treba učiniti na Vrhovnom sudu?

Vrhovni sud treba imati svoju ustavnu ulogu, treba otkloniti njegovu žalbenu nadležnost u građanskim predmetima u kojima se rješavaju žalbena pitanja.

Ako se Vrhovni sud neće baviti žalbenim pitanjima, čime onda hoće?

Bavit će izvanrednim pravnim lijekovima. Jedan sudac sada godišnje rješava 250 slučajeva u građanskim predmetima.

Tko bi u tom slučaju birao gdje je potreban izvanredan pravni lijek, sam Vrhovni sud?

Tako je, stranka bi dala prijedlog, a Vrhovni sud bi odlučio da li je vrijedno da se tim bavi ili ne.

Zašto ste protiv toga da suci podnose imovinske kartice?

Bio sam protiv toga do sada i bit ću uvijek. Nije praksa u EU da su imovinske kartice sudaca javne, to se u Uniji različito riješilo, u starim demokracijama ih ne moraju dati ili uopće nisu dostupne. To se ne radi voajerski, već onda kad treba, kad postoji sumnja na sukob interesa.

Što je s Vašom imovinskom karticom, nekima je sporno zemljište u Dubrovniku?

Moja imovinska kartica je objavljena, ne bih je objavio da sam nešto skrivao, ona je dostupna putem registra Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. Oduvijek sam u načelu protiv objave jer se zna kakvi su standardi u EU-u.

Zašto ste protiv objave imovinskih kartica sudaca, koji je razlog?

Prvi je taj da će se to zloupotrebljavati, da će se ljudima koji se nekome ne sviđaju u pitanje dovoditi njihova imovina, a drugo je da je ta mjera krajnje populistička i o njoj se govori samo da bi se zadovoljili neki javni apetiti, ali ona nema nikakvog smisla. To je načelno pogrešno, iako ne sumnjam da će se dogoditi to da se treba objavljivati.

O kakvom se zemljištu u Dubrovniku radi, jeste li ga Vi naslijedili?

Nisam, imao sam pravo na povrat i to smo pravo obitelj i ja ustupili tvrtki Medijator koja nas je za to isplatila i nastavila dalje s tim zemljištem, a mi smo iz te priče izašli. Bili smo u toj situaciji da je to bilo jedino racionalno rješenje kada je već postojala takva ponuda.

Čije je bilo to zemljište?

To je bilo zemljište mog djeda. Ništa nisam tajio, sve sam prijavio, i porez. Da sam htio tajiti, ne bih sve prijavio. To je jedna konstrukcija koja je potpuno besmislena.

Dok je bio ministar pravosuđa, Ante Šprlje je, govoreći o reformama, spominjao i ocjenjivanje sudaca. Što mislite o tome?

Suci se ocjenjuju sve ove godine, predsjednik suda daje u veljači ocjene za prethodnu godinu, ocjenjuje je li sudac ispunio zadaće. Postoje kriteriji po kojima ih sudac ispunjava u određenom postotku. Ako to ne čini, predsjednik suda je taj kojem će se upaliti lampica i koji će pokrenuti stegovni postupak.

Koliko se često pokreću stegovni postupci protiv sudaca, to se događa vrlo rijetko, zar ne?

Nema razloga za to, hvala Bogu.

A sigurnosna provjera sudaca?

Sigurnosna provjera mislim da nije potrebna, a ako se već uvodi, sudac koji je negativno ocijenjen trebao bi imati uvid u to.

Suci kao sigurnosna opasnost, kako komentirate izjave da su neki suci "prijetnja nacionalnoj sigurnosti"?

To je fabrikacija koja nikada nije proizašla iz sigurnosnih službi i to je njihov šef rekao na saborskom Odboru na pravosuđe.

Kako komentirate to da je Ustavni sud poništio jednu presudu Ivi Sanaderu i to nakon što je 1.5 godinu bila pravomoćna, a to se dogodilo neposredno prije nego je donesena arbitražna presuda suda u Parizu.

To je slučajno. Ne bih, kao vi novinari, spekulirao u teoriju zavjere. U njima uvijek možemo naći neku zavjeru.

Zavjeru?

Vi je tako predočavate. Neki kažu da su previše ušli u činjenice. Najgore bi bilo da se u takvim važnim predmetima stvari ne riješe na domaćem terenu i da završe u Strasbourgu, i da tamo dobijemo nekakvu packu.

Odvjetnik Krunislav Olujić kazao je da ste vi "light verzija Turudića". Kako to komentirate?

Zadnji koji bi to trebao reći je Olujić. Nema sudačke i pravosudne pozicije na kojoj on nije bio za vrijeme Tuđmana. Nisam član nijedne stranke.

Što znači da ste vi "light Turudić"?

Ne znam što bi to značilo, mislim da smo u nekim stvarima ja i on različiti, a u nekim se prilično slažemo.

Mostov politički tajnik Nikola Grmoja kritizirao je izbor članova Državnog sudbenog vijeća.

To je stvar sabora. Postavljeno je načelo proporcionalnosti zastupljenosti opozicije i vlasti kako bi bio razvijen balans. Koga će izabrati u DSV, to je stvar sabora, odnosno saborske većine. Bilo je slučajeva da su ranije savršeno surađivali članovi pozicije i oporbe, imali su isto mišljenje, a to je dobro.

Ne može se Lackoviću na temelju dvije sjednice staviti neku etiketu.

U javnosti su prisutne kritike zbog načina biranja ustavnih sudaca, jedan među njima se lažno predstavljao. Jesu li oni dovoljno stručni?

To nije stvar stručnosti, već etike, i to jedno s drugim nema nikakve veze. Može netko biti stručan, a neetičan i obrnuto. Različiti su kriteriji, primjerice, u germanskom pravu postoje kvote koliko ljudi dolazi iz politike, koliko sa sudova, a koliko iz drugih slobodnih profesija i tako se stvara balans. Suci s najviših sudova se ne javljaju jer se boje da će ih se povezivati s političkim krugovima - jer samo od njih mogu dobiti podršku i onda vam ostaje etiketa da ste vezani za neke političke opcije.

Tko tu mora nešto promijeniti?

Mora zakonodavac napraviti neke kriterije da bi Ustavni sud u nekom smislu imao nekakve kriterije. Olako se ocjenjuje ljude da su nestručni.

Polaže li se dovoljno pažnje etičnosti u sudstvu?

Mislim da uopće ne, to je jedna siva zona u kojoj su suci izgubljeni. Ja sam prije, dok nisam bio predsjednik Vrhovnog suda, preko Pravosudne akademije predlagao radionice na kojima će se raspravljati i pitanje što je etično, a što nje, ali se to nikada nije prihvatilo. Sad sam na čelu Pravosudne akademije i sad ću pokušati to provesti.

U javnosti prevladava mišljenje da sudac uvijek zaštiti suca. Niz je odluka gdje bi se mogla preispitivati njihova etičnost. Zažmiri li se ponekad i jeste li Vi zatvorili oči pred nelegalnim posjetima Kutli dok je bio u zatvoru?

Ja nisam zatvorio oči na to jer predsjednik suda tu nema nikakvu ulogu, a praksa suda je bila da se dozvoli posjeta svakom pritvoreniku, da svi imaju ista prava i tako je bilo i u slučaju Kutle. Tako je bilo i ostalo.

A Agrokor, što je s tim slučajem?

Kada spisi dođu do suda, onda će suci suditi.

Mislite li da je tzv. Lex Agrokor bio potreban?

Mislim da izvanredne okolnosti zahtijevaju izvanredne mjere.

Znači li to da je za Vas Lex Agrokor pozitivan?

Više je pozitivnog nego negativnog. Čini mi se da građani nisu izašli na ulice i da firme i dalje rade. Ako je to bila namjera, onda taj zakon ima svoju svrhu.

Jeste li po tom pitanju spremni i na tužbu protiv države?

Mi smo spremni za sve.

Mislite li da su suci žrtva pojedinaca?

Mislim da su, s jedne strane, žrtve pojedinaca, a, s druge strane, žrtve predrasuda.

Osluškuje li hrvatsko pravosuđe dnevnu politiku?

Ne.

Možemo i ovako postaviti pitanje, šapću li vam političari na uho ili pokušavaju li vam šaptati?

Ne, ali po svim izjavama ostavljaju takav dojam, a zbog toga smo po prstima dobili iz Strasbourga.