PET GODINA KONZERVATIVNE REVOLUCIJE Kako su Markićka i ekipa od marginalaca postali stupovi društva

 Teren je za bizarnu turneju Judith Reisman po Hrvatskoj već bio pripremljen: biskupi su tijekom 2012. Milanovićevu vladu proglasili “nenarodnom vlasti”, a Božić te godine bio je obilježen plasiranjem stotina tisuća letaka koje su osmislili Zagrebačka nadbiskupija i Hrvatska biskupska konferencija, u kojemu se roditelje plašilo time da će njihova djeca ubuduće u školi učiti o masturbaciji (?!), te zgražalo nad idejom da se homoseksualnost smatra “prirodnom i jednakovrijednom”. I danas posrnuli Gazda, tj. Ivica Todorić, odigrao je svoju ulogu u svemu tome, dozvolivši da se crkveni letci distribuiraju u lancu trgovina Konzuma u vrijeme predbožićnog šopinga, kako bi došli do što većeg broja ljudi. Kardinal Bozanić je pak na polnoćki 2012. održao propovijed u kojoj je uvođenje suvremenog zdravstvenog odgoja u škole proglasio potezom koji će “dovesti do razaranja čovjeka i nesreće za Hrvatsku”.

Reisman izmislila da gledanje pornografija u mozgu stvara "erototoksine"

 

No, pravi je cirkus počeo višednevnim gostovanjem Judith Reisman, koju su klerikalni aktivisti predstavili kao veliku stručnjakinju, iako je bilo lako dokazivo da je riječ o šarlatanki i širiteljici teorija zavjera. Primjerice, Reisman ozbiljno tvrdi da gledanje pornografije u mozgu stvara “erototoksine”, tj. otrove, iako za to nema apsolutno nikakvih znanstvenih dokaza niti je ijedan neurolog ikad otkrio te “erototoksine”. Bez obzira na to, dotičnu se pozivalo da drži svoja huškačka predavanja i na Medicinskom fakultetu (čiji je dekan tada bio HDZ-ovac Davor Miličić), a vrhunac je bio njen slavodobitni dolazak u sabor na poziv HDZ-a. 

 

Turneja američke šarlatanke imala je dvojaku svrhu - s jedne strane dati huškačkoj kampanji protiv zdravstvenog odgoja naoko znanstveno utemeljenje, a s druge javno promovirati sve one koji se od nje nisu odvajali i koji su je u Hrvatsku doveli i promovirali, poput tada javnosti slabo poznatih faca kao što su Vice Batarelo, Stjepo Bartulica, Ladislav Ilčić, Krešimir Miletić, Željka Markić, Ksenija Abramović itd.

Članovi Opus Deija

 

Pet godina kasnije skoro svi su oni na raznolikim pozicijama društvene i političke moći, kao i široka i u prethodno tajnosti izgrađena mreža istomišljenika (mnogi od njih su članovi Opus Deija), čiji je cilj Hrvatsku pretvoriti u ono što se kolokvijalno naziva katoličkom džamahirijom. Preciznije bi bilo reći da konzervativni revolucionari sanjaju od RH kao o neliberalnoj demokraciji s primjesom teokracije po modelu Poljske i Mađarske, a prethodnih su pet godina ostvarili značajne pobjede na tom putu.

 

Prva velika pobjeda uslijedila je par mjeseci nakon prve Reismaničine turneje po Hrvatskoj (uslijedila je i druga na kojoj je promovirala svoju suludu knjigu “Seksualna sabotaža, ovaj put većinom po prostorima u vlasništvu Katoličke crkve), kada je u kampanji za lokalne izbore Željka Markić sa svojim podržavateljima (među kojima je bio i javnosti tada posve nepoznati povjesničar Zlatko Hasanbegović) predstavila građansku inicijativu za sakupljanje potpisa kako bi se raspisao referendum o ubacivanju crkvene definicije braka u Ustav. U ime obitelji uspješno je hakirala predizbornu kampanju za lokalne izbore, nametnuvši temu ustavne definicije braka kao ključnu u Hrvatskoj, a onda su uz ogromnu logističku pomoć HDZ-a i Crkve uspjeli u dva tjedna sakupiti više od 700 tisuća potpisa za raspisivanje referenduma. 

Referendum o braku

Predali su potpise u sabor 14. lipnja 2013. godine, a referendum je konačno održan početkom prosinca. Iako je izlaznost bila niska - tek 37,9 posto registriranih birača je glasalo - zagovornici ubacivanja definicije braka kao isključive zajednice muškarca i žene u Ustav dobili su podršku od 65,8 posto, dok je protiv glasalo 33,5 posto izašlih birača. U žestokoj referendumskoj kampanji obilježenoj etiketiranjem sa svih strana Željka Markić se istovremeno pozicionirala kao heroina nacionalističke i klerikalne desnice, ali i polarizirajuća figura na društvenoj sceni, koju jedni ne podnose koliko je drugi obožavaju. 

 

Tijekom sakupljanja potpisa za referendum Markić se povezala i s glavešinama iz veteranskih udruga, primjerice s Josipom Klemmom, a ta je međusobna podrška između klerikalnih aktivista i veteranskih udruga preživjela i do danas, s obzirom na očitu konvergenciju političkih i materijalnih interesa. Na izborima je sa strankom Projekt Domovina Markić propala, nije joj uspio ni drugi referendum posvećen reformi izbornog sustava (HDZ ga je odbio podržati), no sve to U ime obitelji nije zaustavilo u fanatičnom aktivizmu koji se ponajviše svodi na kampanje huškanja prema raznolikim neistomišljenicima, od filmskog fonda HAVC do tjednika Novosti. Index je također više puta tužen zbog svojeg pisanja u koordiniranim udarima prvaku konzervativne revolucije, no tužbe im nisu uspjele.

Zauzimanje važnih pozicija u institucijama

 

No mnogo toga drugog jest. Primjerice, član Opus Deija Stijepo Bartulica bio je vanjskopolitički savjetnik premijera Tihomira Oreškovića, čija je pak supruga Sanja svoj prvi javni istup rezervirala za prosvjed za zabranu pobačaja nazvan Hod za život, koji je u međuvremenu postao godišnji događaj u Zagrebu i Splitu. Ksenija Abramović, koja je prije 4-5 godina putovala Hrvatskom kao dio inicijative Ne dirajte djecu i pričala o tome da se u Njemačkoj na satu seksualnog odgoja djeci na goloj stražnjici mijesi tijesto za pizzu (što je, naravno, totalna laž), sada je vlasnica uspješno pokrenute vjerske televizije Laudato TV. Željka Markić je pak nedavno od Zaklade za razvoj civilnog društva dobila 400 tisuća kuna potpore, i to nakon što je njena udruga godinama vodila kampanju protiv toga da se nevladine udruge financiraju iz državnog proračuna nazivajući ih “sisačima novca”. 

 

Ladislav Ilčić, čelnik marginalne ekstremističke stranke Hrast, trenutno je na poziciji savjetnika u Ministarstvu kulture, a prethodno je bio savjetnik u vladi dok joj je potpredsjednik bio Davor Ivo Stier, u HDZ-u vjerojatno svjetonazorski najbliži ideologiji klerikalne nacionalističke desnice, koju doduše predstavlja kao suvremeno demokršćanstvo.

 

Iz Hrasta je politički izrastao i kasniji lider Mosta Božo Petrov, koji je kroz dvije koalicije s HDZ-om bio potpredsjednik vlade pa onda sabora. Hasanbegović je bio pak ministar kulture, a sada je najvažniji koalicijski partner zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću, te je tako isposlovao ukidanje Trga maršala Tita. 

Pretvaranje HRT-a u katolički medij
 

Pokazalo se da iz tih desnoklerikalnih struktura dolaze i ljudi koji trenutno vode Sveučilište u Zagrebu, kao i ekipa koja upravo uništava Hrvatske studije. U svojim nasrtajima na raznolike institucije države ljudi iz ovog miljea jedino su zapravo posve poraženi u svojem pokušaju preuzimanja kontrole nad Filozofskim fakultetom kroz problematični i u međuvremenu nerealizirani ugovor s Bogoslovno-katoličkim fakultetom.

 

No, zato su njihovi kadrovi preuzeli skoro do kraja kontrolu nad HRT-om, kojega su pretvorili u katoličku televiziju sve manje gledanosti, a njihovi su kadrovi zauzeli i zauzimaju i dalje moćne pozicije u Ministarstvu obrazovanja i nakon dolaska HNS-ova kadra na poziciju ministrice, Blaženke Divjak. 

Postojano protiv prava žena

 

Kurikularna reforma i pravo na pobačaj protekle su se dvije-tri godine ispostavili kao ključne mete konzervativne revolucije (širenje netrpeljivosti prema LGBT ljudima nije prestalo još od referenduma o braku, najnoviji je primjer histerija oko slikovnice “Moja dugina obitelj”) te se u slučaju prvoga pokazalo da su dovoljno moćni zaustaviti cijeli proces i opstruirati sve pokušaje da ga se oživi, dok su u vezi drugog pravilno procijenili da nemaju dovoljnu podršku među građanima, te se nisu usudili ići na raspisivanje referenduma. Sustavnu kampanju protiv prava žena na raspolaganje vlastitim tijelom i dalje provode uz veliku podršku Crkve, te se može pretpostaviti da će se ista pojačati kada se vladajući budu odučili donijeti novi zakon o pravu na pobačaj, što im je naložio Ustavni sud.

 

Prava žena su meta i aktualno najeksponiranije bitke koje vode konzervativni revolucionari, a to je sprječavanje saborske ratifikacije Istanbulske konvencije, koja bi značajno unaprijedila sustav borbe protiv obiteljskog nasilja u hrvatskom društvu. Izmišljeni pojam “rodne ideologije” postao je svakodnevna poštapalica ultrakonzervativaca, a njihova se moć vidi i kroz to da je premijer Andrej Plenković, koji je obećao ratifikaciju Istanbulske konvencije do kraja prošle godine, odustao od tog obećanja i najavio nastavak rasprave, usput prihvaćajući terminologiju “rodne ideologije” kao validnu i legitimnu.

 

Kada su se na društvenoj sceni u velikom stilu, preko cirkusa s Judith Reisman i referenduma o braku, pojavili prije pet godina, konzervativni su revolucionari bili većinom nepoznate osobe, marginalni katolički intelektualci i aktivisti te lideri nepoznatih stranaka, koje su pažnju medija izazivale samo preko skandala, primjerice tučnjave oko kompjutera u prvoj verziji Hrasta, kojoj je tada predsjednica bila Željka Markić. Danas su novouspostavljeni stupovi društva koji su kapilarno premrežili niz institucija i vrijedno rade na demontiranje suvremenih demokratskih i ljudskopravaških standarda u Hrvatskoj, pritom se za to koristeći većinom demokratskim metodama i ljudskopravaškim diskursom. 

Na izborima su većinom krahirali

 

Iako na izborima nisu uspjeli dobiti masovniju podršku, s obzirom na fanatičnu podršku desnih glasača HDZ-u neovisno o svim skandalima ove stranke, lukavo su se infiltrirali na razna mjesta odlučivanja, te svoj utjecaj koriste da bi ucjenjivali HDZ u vezi tema koje smatraju najrelevantnijima. Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović ih pak prepoznaje kao dio koalicije glasača koji su je u tijesnoj pobjedi doveli na Pantovčak, pa primjerice daje svoje pokroviteljstvo konferencijama u organizaciji U ime obitelji. Istovremeno su u proteklih pet godina izgradili i mrežu desničarskih portala, koji funkcioniraju kao propagandni stroj konzervativne revolucije, šireći lažne vijesti i provodeći mrziteljske kampanje protiv raznih neistomišljenika. 

 

Je li Hrvatska u proteklih pet godina, otkako su se konzervativni revolucionari pojavili i počeli svoj križarski pohod na modernost, postala bolje društvo, svatko će za sebe odgovoriti. O tom odgovoru ovisi i procjena o njihovom djelovanju i u međuvremenu raširenom utjecaju.