Pojava desničarske populističke stranke na nedjeljnim izborima za gornji (uglavnom savjetodavni) dom japanskog parlamenta, koja se natjecala pod trumpovskim sloganom "Prvo Japanci", izazvala je zabrinutost zbog moguće reakcije protiv sve većeg broja stranaca u zemlji, piše The Guardian.
Stranka Sanseito uspješno je iskoristila nelagodu zbog rastuće imigrantske populacije i velikog priljeva turista nakon pandemije. No mnogi smatraju da je temeljni uzrok ekonomska nesigurnost stanovništva koje, iako razumije potrebu za stranom radnom snagom i posjetiteljima, osjeća tjeskobu zbog promjena koje oni donose i koje simboliziraju.
Novi kontingent Sanseitoa od 14 zastupnika u gornjem domu, u usporedbi s jednim jedinim mandatom na prethodnim izborima, nedvojbeno predstavlja iskorak, ali je i dalje malobrojna snaga u domu koji ima 248 mjesta.
Njegov uspjeh događa se u kontekstu rekordnih 3,8 milijuna stranih građana u Japanu 2024. godine, turističkih posjeta koji su premašili 20 milijuna u prvom tromjesečju ove godine i brzog rasta cijena nekretnina u Tokiju zbog imućnih stranih kupaca.
"Jednostavno rečeno, imam osjećaj da Japanci počinju gubiti samopouzdanje", kaže Masafumi Usui, profesor socijalne psihologije na sveučilištu Niigata Seiryo: "Kada živite ugodnim životom i drugi vas poštuju, tada se osjećate sigurno i otvoreniji ste. Ali kada ljudi osjećaju da im je opstanak ugrožen ili da su u krizi, žele zaštititi svoju kulturu. Mislim da to potiče ksenofobiju."
Usui napominje da je u vrijeme japanskog gospodarskog balona 80-ih godina bilo malo osjećaja protiv stranaca. Tada se na Japan gledalo kao na silu kojoj se treba diviti i od koje treba učiti. No kako je rast BDP-a stagnirao, a susjedi poput Kine i Južne Koreje počeli ga prestizati u sektorima od elektronike do brodogradnje, smatra da se Japan teško prilagođava novoj stvarnosti.
"Mislim da su ljudi koji otvoreno šire govore mržnje poput 'odlazite iz Japana' i dalje manjina. Ali sve više ljudi počinje se pitati: 'Zašto trošimo novac na strance? Trošimo ga na Japance.' I mislim da je to ono na što se Sanseito doista oslonio sa svojim sloganom 'Prvo Japanci' tijekom izbora. To je pogodilo u žicu ljude koji osjećaju da trebaju zaštititi japansku kulturu i način života", kaže Usui.
Strano stanovništvo u Japanu čini samo oko tri posto ukupnog broja stanovnika. Jedan od paradoksa je da Japan, želi li nastaviti rasti, mora povećati taj udio. Odgovor Sanseitoa na kronični nedostatak radne snage je automatizacija i umjetna inteligencija, ali čak i oni koji su oprezni prema imigrantima priznaju da su stranci nužni barem u neposrednoj budućnosti.
U tvrtki u kojoj Akio Ono ugrađuje klima-uređaje radi desetak Vijetnamaca: "Dobro se slažem s njima, većina nas se dobro slaže. Ali kada idu u domove kupaca, još uvijek moraju ići s japanskim kolegom jer i dalje postoji predrasuda, kao i jezične barijere."
Izvješća o zločinima koje počine stranci, često dijeljena na društvenim mrežama, također su izazvala negodovanje, iako policijska statistika pokazuje da imigranti proporcionalno čine manje kaznenih djela nego domaće stanovništvo. Ono smatra da medijski napisi o vijetnamskim i kineskim bandama lopova pokreću zabrinutost zbog imigracije.
"Volim dečke s kojima radim, ali ako vidim grupu Vijetnamaca ili Kineza kako šetaju, djeluju mi pomalo zastrašujuće. Mislim da se mnogo Japanaca tako osjeća", dodaje Ono, koji je ipak glasao za lijevu stranku Reiwa.
Toyonori Sugita, koji vodi tvornicu za obradu metala južno od Tokija, politički naginje desno, ali je također odbacio Sanseito. Glavne zabrinutosti birača, kako ih on vidi, odnose se na gospodarstvo i porez na promet, koji je Sanseito obećao smanjiti.
"Što oni zapravo mogu učiniti da ostvare 'Prvo Japanci', natjerati Kineze koji su kupili zemljište da ga vrate?" pita se Sugita: "Imam Vijetnamce koji rade ovdje kroz Vladin program tehničke obuke pripravnika već otprilike tri godine. Uglavnom rade marljivo i ozbiljno; za razliku od nekih Japanaca, koji se mnogo žale."
Ekspanzija turizma također je izazvala podvojene emocije. Dok novac koji turisti troše na luksuzni smještaj i vrhunsku gastronomiju, koji se sada po svjetskim standardima čine jeftinima, potiče gospodarstvo, on je i oštar podsjetnik na pad Japana s njegovih slavnih dana.
Usui ističe da Japanci zapravo nisu bili svjesni postupnog pada relativnih cijena tijekom posljednjih nekoliko desetljeća sve dok nedavna medijska izvješća o rastrošnim stranim turistima nisu to jasno pokazala.
"Stvarnost je da je Japan postao jeftina zemlja. Ne može se poreći da su plaće u inozemstvu više ili da postoje jela od morskih ježinaca po 50 funti koja su namijenjena strancima. Tako da, kako bi zaštitili svoje emocionalno blagostanje i zadržali osjećaj vlastite vrijednosti, ljudi se drže ideje da je japanska kultura najbolja."