Dana 10. studenoga 1991. godine, nakon četrdeset dana opsade, palo je selo Bogdanovci - mjesto koje je do posljednjeg trenutka bilo posljednji štit pred Vukovarom i simbol otpora koji se pamti kao jedno od najtragičnijih poglavlja Domovinskog rata.
Bogdanovci su u jesen 1991. postali jedno od ključnih uporišta obrane Vukovara. Smješteni između Nuštra i opkoljenog grada, predstavljali su jedinu vezu s vanjskim svijetom - uski poljski put okružen kukuruznim poljima, poznat kao "kukuruzni put". Njime su, pod okriljem noći, stizali hrana, lijekovi i streljivo, a iz Vukovara su se njime izvlačili ranjenici. Kad su potkraj listopada pali Marinci, i ta je veza presječena. Bogdanovci su ostali sami.
Selo je branilo oko dvjesto pripadnika Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, HOS-a, policije i neki civili. Njihov otpor bio je izniman - unatoč višestruko jačem neprijatelju, danima su odbijali napade tenkova, zrakoplova i pješaštva, oslanjajući se na ograničene količine oružja i streljiva. S vremenom su im ponestali lijekovi, voda i hrana, a komunikacija s ostatkom hrvatskih snaga bila je potpuno prekinuta.
Kad je postalo jasno da se obrana više ne može održati, donesena je odluka o povlačenju. U noći s 9. na 10. studenoga branitelji, civili i ranjenici krenuli su u proboj prema Nuštru i Vinkovcima. Kretali su se u manjim skupinama, kroz minska polja i neprijateljske položaje, gotovo bez ikakve zaštite. Taj put nazvan je "štafeta smrti" - simbol hrabrosti i očaja onih koji su se pokušali spasiti iz potpunog okruženja.
Mnogi nisu preživjeli. Neki su poginuli od granata i mina, neki su zarobljeni i ubijeni. Oni koji su uspjeli probiti obruč svjedočili su o scenama nezamislivog stradanja, ali i o nevjerojatnoj odlučnosti da se do posljednjeg trenutka ne odustane od otpora.
Padom Bogdanovaca agresor je u potpunosti zatvorio obruč oko Vukovara. Bio je to trenutak u kojem je postalo jasno da će grad-heroj uskoro pasti. Nakon okupacije selo je gotovo sravnjeno sa zemljom, a preživjeli mještani i branitelji prošli su teške dane zarobljeništva i progonstva. U selo je ušlo oko 1500 naoružanih agresora. U osvojenom selu ubili su 130 hrvatskih branitelja i civila.