Njemački političari vode vrlo intenzivnu raspravu o svojoj politici prema Izraelu. Kako se slaže ova svađa i narativ o "trajnoj odgovornosti" Njemačke naspram židovskog naroda, analizira DW.
"Rat u Gazi se mora odmah okončati." To je zaključak zajedničke deklaracije više od 25 država koji je izazvao međunarodnu pozornost. Ovdje se strane u sukobu pozivaju da se dogovore o "trenutačnom, bezuvjetnom i trajnom prekidu vatre" te pozivaju na poštivanje međunarodnog humanitarnog prava.
Među tih 25 država potpisnica deklaracije su Francuska, Danska i Velika Britanija, ali ne i Sjedinjene Američke Države i Njemačka. I to unatoč činjenici da je od preuzimanja dužnosti početkom svibnja njemački kancelar Friedrich Merz više puta kritizirao izraelske akcije, kako u Pojasu Gaze, tako i na Zapadnoj obali.
Merz je također izričito naveo razlike u mišljenjima s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom. "Također jasno i nedvosmisleno navodimo što je neprihvatljivo, a ono što se trenutačno tamo događa više nije prihvatljivo", rekao je kancelar prije nekoliko dana na tradicionalnoj ljetnoj konferenciji za novinare.
Kako objasniti ovaj poseban odnos Njemačke prema Izraelu? Radi se o političkom odnosu njemačke kontinuirane odgovornosti za Izrael u svjetlu istrebljenja šest milijuna Židova tijekom nacističke Njemačke, masovnog ubojstva koje su tek Saveznici zaustavili svojom pobjedom nad Hitlerom 1945. godine.
"Postojanje i sigurnost Države Izrael jesu i ostaju naš državni interes", rekao je i demokršćanski kancelar Merz u svom prvom vladinom priopćenju 14. svibnja 2025. Pritom se osvrnuo na 7. listopada 2023. i, kako je rekao, na „barbarski" teroristički napad Hamasa na Izrael. "Želio bih s ove točke reći našim izraelskim prijateljima: nepokolebljivo stojimo uz Izrael."
Merz u ovom stavu nije usamljen. Njegov prethodnik Olaf Scholz (Socijaldemokratska stranka Njemačke, SPD) naglasio je u Jeruzalemu 2022. da "svaka njemačka vlada", od masovnog ubojstva Židova, ima "trajnu odgovornost za sigurnost Države Izrael i zaštitu židovskog života."
"Trajna odgovornost" i „državni razlozi"... Odnos Njemačke s Izraelom je poseban. Danas se često opisuje kao „čudo" što su obje države uopće uspostavile pune diplomatske odnose 1965. Mlada država Izrael u početku je željela održavati strogu distancu od „zemlje ubojica". A u poslijeratnoj Njemačkoj su mnogi bivši nacisti igrali važne političke uloge.
Približavanju su prethodili sporazumi o njemačkim isplatama i dobrovoljna obveza povrata imovine, takozvani Luksemburški sporazum iz 1952. Ali prije svega, to je bilo zbližavanje konkretnih ljudi. David Ben-Gurion (1886. – 1973.), legendarni prvi izraelski premijer, rano se zalagao za pogled na „drugu Njemačku". Ben-Gurion i prvi poslijeratni njemački kancelar, Konrad Adenauer (1876. – 1967.), susreli su se samo dva puta 1960. i 1966. Pa ipak, oba državnika djelovala su kao daleki prijatelji.
Potpuno obnavljanje diplomatskih odnosa 1965. godine popraćeno je mnogim službenim posjetima. Willy Brandt bio je prvi njemački kancelar koji je otputovao u Izrael u petodnevni državni posjet u lipnju 1973. Yitzhak Rabin stigao je u Njemačku kao izraelski premijer u srpnju 1975. – i započeo svoj posjet u bivšem koncentracijskom logoru Bergen-Belsen.
Zatim je krenuo prema Berlinu i Bonnu. Treba reći da nijedan istočnonjemački šef vlade ili ministar nikada nije posjetio Izrael. DDR je, kao i Jugoslavija, gajio prisne odnose s Palestinskom oslobodilačkom organizacijom PLO.
Angela Merkel (CDU), kancelarka od 2005. do 2021., posjetila je Izrael ukupno osam puta, češće nego svi ostali njemački kancelari zajedno. Godine 2008. postala je prva strana šefica vlade kojoj je ikada bilo dopušteno govoriti u Knessetu, izraelskom parlamentu. Govorila je na njemačkom, jeziku počinitelja.
"Svaka savezna vlada i svaki kancelar prije mene bili su predani posebnoj povijesnoj odgovornosti Njemačke za sigurnost Izraela. Ta povijesna odgovornost Njemačke dio je državnog rezona moje zemlje. To znači da za mene kao njemačku kancelarku sigurnost Izraela nikada nije predmet pregovora." Usput, izraelski oporbeni vođa u to vrijeme bio je Benjamin Netanyahu koji je kritizirao Merkel jer je svoj govor održala na njemačkom jeziku.
Merkelin govor o njemačkom „državnom rezonu" od tada je postao česta referentna točka kada je u pitanju definiranje njemačko-izraelskih odnosa. Ona nije izmislila taj termin, niti ga je prva politički upotrijebila, ali ga je istaknuto smjestila u kontekst.
Možda se ova fraza tako često citira jer su konkretni bilateralni odnosi postali sve kompliciraniji. Na primjer: od 2008. do 2018. održano je sedam takozvanih međuvladinih konzultacija između dviju zemalja u Jeruzalemu ili Berlinu. Bili su to veliki sastanci sa svim članovima kabineta, politički mehanizam koji se upražnjava samo s prisnim partnerima uglavnom unutar EU-a.
No od tada se ništa nije dogodilo. Izraelu smeta njemačko inzistiranje na rješenju s dvije države, tj. zasebnom palestinskom državom, te odbacuje njemačke kritike ilegalne izgradnje naselja na okupiranim područjima. Njemačka kritizira i sudjelovanje desničarskih ekstremističkih stranaka u Netanyahuovoj vladi.
No istodobno, njemački političari nisu u stanju staviti antisemitizam pod kontrolu u zemlji. Teroristički napad Hamasa na Izrael, u kojem je ubijeno više od 1200 ljudi, a stotine civila je oteto, doveo je do brojnih izraza solidarnosti i posjeta njemačkih političara Izraelu nakon 7. listopada 2023. Izraelske i američke akcije protiv Irana, koji želi napraviti nuklearnu bombu, također su naišle na odobravanje. Prema Merzu, Izrael obavlja "prljavi posao" za Zapad.
Rođaci još uvijek otetih izraelskih talaca redovito dolaze u Berlin. Ipak, mnogi u Njemačkoj sada žele snažnije reakcije njemačkih političara s obzirom na strašne slike i desetke tisuća mrtvih u Gazi.
"Način na koji se izraelska vojska tamo ponaša je neprihvatljiv", rekao je kancelar Merz početkom tjedna komentirajući situaciju u Gazi. Otkad je preuzeo dužnost, više je puta izrazio takve kritike. No prema riječima vladinog glasnogovornika, njemačka vlada ne smatra izraelske akcije u Pojasu Gaze genocidom. Ona isto tako sprječava sankcije EU-a protiv Izraela. I ne zahtijeva izravno primirje od Izraela ili stranaka u sukobu.
Sada je zajednička deklaracija više od 25 država dala dodatnog zamaha njemačkoj raspravi. Njemačka vlada nije se pridružila pozivu. Ali se političari SPD-a zalažu za ovaj korak. I dok kancelar Merz i glasnogovornik vlade Stefan Kornelius naglašavaju jedinstvo koalicijske demokršćansko-socijaldemokratske vlade glede Izraela, parlamentarna skupina SPD-a u Bundestagu pozvala je na potpisivanje ove deklaracije. Ministrica razvojne pomoći Reem Alabali Radovan (SPD) podržava potpisivanje kao i ostali istaknuti socijaldemokrati.
"Ako se međunarodno pravo sustavno krši, to mora imati posljedice", izjavio je predsjednik zastupničkog kluba SPD-a Matthias Miersch na „X-u" te dodao: "Izgladnjela djeca, uništena infrastruktura, napadi na one koji traže pomoć – to je u suprotnosti sa svime što je zaštićeno međunarodnim humanitarnim pravom."
A novi glavni tajnik SPD-a Tim Klüssendorf to je izričito povezao s posebnom obvezom Njemačke. "Ako sada kritiziramo izraelsku vladu koja, po našem mišljenju, krši međunarodno pravo, ne opraštamo se od suradnje s Izraelom i s državom", rekao je na „Welt-TV-u".
Nakon poziva parlamentarne skupine SPD-a uslijedio je signal Ministarstva vanjskih poslova kojim upravlja CDU. Tjednik „Der Spiegel" izvještava o skupini od 130 uglavnom mlađih njemačkih diplomata, uključujući i desetak bivših veleposlanika koji u otvorenom pismu pozivaju na oštrije kritike u smjeru izraelske vlade i poduzimanje konkretnih koraka.
Ti prijedlozi se kreću od promjene kursa u vezi s njemačkim izvozom oružja Izraelu preko ekonomskih sankcija protiv izraelskih naselja na okupiranim teritorijima pa sve do priznavanja demokratski legitimne palestinske države. „Vrijeme je za djelovanje", zaključuju diplomati svoje pismo.